Jimin POV
Izašao sam iz sobe,zaključao je,te se spustio dolje.Vidio sam Taehyunga i Annu kako o nečemu raspravljaju.
"Ozbiljno Jimine,samo poljubac?Zašto je onda onako stenjala?"upitao je Tae smjehuljeći se.
"Šivao sam joj ranu."
"A dobro a zašto samo poljubac?"
"Odakle ti znaš za to?"
"Mogu ja lako saznati ono što želim.A i trebao sam pretpostaviti zašto si je doveo ovamo.Sviđa ti se."
"Ne,zašto bi mi se sviđala?"
"Pošteđuješ je života,šivaš joj ranu koju sam joj ja napravio,ljubiš se s njom...Trebam li nastaviti nabrajati?"
"Ne. Ne osjećam ništa prema njoj."
"Ako si tako siguran,odi tamo i ubij je."
"Neću je ubiti."
"Znači osjećaš nešto prema njoj?Nemilosrdni Jimin pošteđuje djevojki život tek tako.Priznaj si.Ili to ili je ubij iste sekunde.Riječi nisu dovoljne."
"To kao da ja kažem tebi da ubiješ Annu,a voliš je."
"Aaaaha znao sam znao.Izdao si se.Voliš je.Opaaa strašni vampir Jimin se zaljubio.Anna vidiš li ti to?"
"Tko bi rekao da ću ikad takvo nešto čuti?A još vidjeti heheh..."nasmijala se podrugljivo.
"Ne volim je."
Okrenuo sam se,te otišao u svoju sobu da spavam.Skinuo sam majicu,te je ostavio na stolici,hlače također.Uvukao sam se u krevet ,sklopio oči i pokušao zaspati. No jednostavno nisam mogao.Nešto mi nije dalo mira.Zašto si ovo dopuštam?Smiju mi se u lice jer misle da sam se zaljubio u Anđelu.Ona mi ništa ne znači . Ma neću gubiti vrijeme,ubit ću je odmah.Ustao sam se,te obukao hlače i izašao iz svoje i ušao u njenu sobu.Vidio sam kako pokušava slomiti prozor te ga bezuspješno povlači,no kad me ugladala,uplašeno se okrenula.
"Jaa...ovaj..."
"Dođi."
Odmakla se od prozora i približavala mi se.Svakim korakom sve sam se više premišljao oko toga da li će biti ispravno ubiti je. Ma daj,Park Jimin,neustrašivi vampir boji se ubiti.Uradit ću ovo,moram. Ni sam ne znam zašto sam ovako uznemiren.Prije bih ubijao k'o od šale,a sad mi je problem ubiti jednu običnu smrtnicu.Moram im dokazati da je ne volim.
"Što sad želiš od mene?"
Hajde Jimine,ugrizi je,ostalo će doći samo od sebe.
"Planiraš li ti meni odgovoriti?"
Dugo sam se premišljao te sam je na kraju krajeva poljubio.Stavio sam joj ruke oko struka kako bi se još više prepustili poljupcu. No kao i zadnji put odmakla se.
"Jimine..."
"Shh.."
Opet sam je poljubio dok nije napokon uzvratila.Lagano sam joj gricnuo donju usnu.Malo je iskrvarila jer ipak nije bio baš lagan ugriz.Kad sam osjetio njenu krv,u meni je sve uzavrilo.Bacio sam je na krevet te legao preko nje.Nastavili smo se ljubiti.
"Jimin..."
"Reci malena."
"Nisam sigurna...je li ovo ispravno..."
"Zašto?"
"Ti si ipak nadljusko biće,a ja čovjek. Ne bismo trebali..."
"Tko nam brani?"
"Ne poznajemo se dovoljno."
"Nisu vam to one ljudske veze da se trebaš poznat pet godina da mu daš da te zagrli,možeš što želiš."
"Ali ti...ionako ništa ne osjećaš prema meni.."
"Tko ti je to rekao?"
"Ti ne možeš ništa osjećati."
Ustao sam se s nje i sjeo na krevet.
"Kako ne shvaćaš?Došao sam ovdje s razlogom da te ubijem,kako bih dokazao Taehyungu da te ne volim. No nisam to mogao uraditi.Ja,bezosjećajni,okrutni,zli vampir,tada sam osjetio da...Ni sam ne znam.."
"Lj-ljubav..."
"Pa valjda to,zaboravio sam da ta riječ postoji i što znači.Nekoć davno,kad sam bio dijete bez briga,smatrao sam se čovjekom poput tebe,na primjer.Saznanje da sam vampir,promijenilo mi je život.Možda je ovako bolje. No na neki način si u pravu.Mi ne možemo biti zajedno.Totalno smo drugačije vrste,iz različitih svjetova,s različitim ciljevima...Apsolutno ništa nam nije zajedničko."
Na te riječi samo je šutila i okrenula se na drugu stranu kreveta.
"No što ćeš,mi tu ne možemo ništa."
Legao sam pored nje,odmaknuo joj kosu sa strane,te joj poljubio vrat.Tada se okrenula prema meni.Gledala me u čudu,neka iskra sjajila joj je u očima.Izgledala je tužno,da li zbog toga što sam je doveo ovdje ili zato što možda...Jimine ne izvodi gluposti tko bi tebe volio.Kakva ljubav?Gadi mi se ta riječ.
"Spavaj."
Obgrlio sam ruke oko nje,te smo zaspali.
vote/com
