Jimin POV
"Zašto Jimine?Zar me ne voliš?"
"Daj Dami šta ti je,bila si mi samo prijateljica,ništa više."
"A onu noć,to jest više njih,si zaboravio?"
"Ne nisam,ali nisu mi više bitne.Volim drugu."
"Koja je otišla."
"Pa što i da je.Ja ću je u dubini duše zauvijek voljeti a ti,ti nikada nećeš moći zamijeniti nešto.Ona ima dušu,a ti si si samo pa...Obična drolja."
Na te riječi opalila mi je jaku šamarčinu.
"Da se nisi usudio tako me zvati."
"Da si otišla kad sam ti rekao ne bi do ovog ni došlo.Gubi se."
"Idem.I ne boj se da ćeš me više vidjeti Park Jimin."
"E hvala."
Okrenuo sam se na drugu stranu te zaputio kući.
**time skip**
Anđela POV
Došlo je vrijeme da se rastanem sa Jungkookom i Ivanom.Odlazim za Busan.Najradije se nikad ne bi vratila pa ni na jedan dan,ali morat ću zbog njih dvoje.Iako se poznajemo samo par dana bili su jako dobri prema meni i na neki način sam im zahvalna jer su mi pomogli otvoriti oči i da shvatim kakav je Jimin zapravo.Doduše,nisam se nadala da će do svega ovog doći,da će me netko oteti,i to vampir.Da ću postati vampirica,zaljubiti se u osobu koja me otela i...Na kraju opet biti oteta da bih shvatila da sam bila u krivu oko nekih stvari. No na greškama se uči,tako kažu.Sve je ovo previše za mene.Nadam se da ću sve ovo moći prebroditi i zaboraviti na Jimina koji mi je slomio srce.Kako sam uopće mogla vjerovati osobi poput njega,običnom hladnom zlom vampiru da me neće tek tako iskoristiti i zamijeniti drugom koja nije ni upola kao ja.Nadam se da će jednom shvatiti što je izgubio.Ako i neće,njegova greška.Uzela sam osnovne stvari te ih stavila u torbu.Odlučila sam se pozdraviti s njima.
"Hvala vam na svemu."
Zagrlila sam Jungkooka,a zatim Ivanu.
"Ma ništa,i ne zaboravi svratiti nekada."
"Ne bojte se,neću vas zaboraviti."
U ruku mi je pružio nešto novca.
"Evo,trebat će ti."
"Ali.."
"Nemoj se usuditi mene odbijati haha.."
"Dobro."
"I tu su ključevi."
"Hvala."
Nakon što smo se oprostili krenula sam na aerodrom.Kad sam došla tamo,predala sam prtljagu te sjela na avion.Imala sam nekakav mobitel koji mi je Kook dao i slušalice te sam pustila muziku i zaspala.
Nakon nekog vremena probudilo me slijetanje aviona.Kada je sletio na pistu mogli smo izaći.Uzela sam svoju prtljagu.Jungkook mi je dao adresu na koju bih trebala ići no ovdje se ne snalazim.Sve je novo za mene,grad,okolina...Trebala bih nekoga pitati gdje je ta ulica.Ugledala sam jednog momka u blizini i prišla mu.
"Oprostite.Nova sam ovdje.Trebam doći na neku adresu i ne znam gdje je ta ulica.Možete li mi reći gdje bi to bilo otprilike?"
Čovjek se okrenuo prema meni i gledao me. Bio je mojih godina i nevjerojatno lijep.
"Koja je adresa?"upitao je.
Dala sam mu papir.
"Daleko je odavde pa vas mogu ja odvesti ako želite.Inače ja također živim u tom kvartu."
"Hvala vam puno."
"Ma nije problem."
Blago se osmjehnuo i uzeo moje stvari te ih stavio u prtljažnik svog auta.Ušla sam unutra i sjela na suvozačko mjesto.U tom je i on došao.Zatvorio je vrata od auta,dvaput okrenuo ključem i upalio auto te nagazio na gas.
"Pa,mlada damo,kako se zovete?"
"A-anđela."
"Lijepo ime."
"Hvala,a mogu li znati vaše ime?"
"Yoongi,za prijatelje Suga."
"A da prijeđemo na ti?"
"Slobodno.Nego,što te dovodi ovamo ako smijem pitati."
"Ah,duga je to priča..."
"Pa,mogli bi jednom na kavu ili tako nešto pa se bolje upoznati."
"Zašto ne?"
"Super.Inače,stigli smo."
"Hvala ti puno."
"Ma nije to ništa."
