"Mislio sam...da sam ostao bez tebe..."
Zagrlio sam je.
"Vidiš da nisi.. "
Poljubila me,na što sam uzvratio.
"Ajde dosta ljubakanja golupčići."prekinula nas je Anna.
"Anna,pretstavljam ti novu članicu naše porodice,Anđelu."
"P-postala je vampir."
"Da,pa rekao sam vam da hoće."
"A ja...nisam to shvatila za ozbiljno..."
Prišla je i zagrlila Anđelu.
"Pa...dobrodošla u klub..."
"Oko za oko zub za zub...šalim se hahah...Hvala."
"Hahaha..."
"Da ostavim vas dvije same?"
"Mogao bi haha"
"Uživajte..."
Anna POV
Jimin je izašao iz sobe kako bi nas dvije ostale same.Izgleda da imam novu prijateljicu.Stvarno mi je drago.Mislim jesam tamo u carstvu vampira imala dosta osoba s kojima sam se družila,no nikada nisan s nikim bila previše bliska.Imam osjećaj da je Anđela jako dobra osoba i da ćemo se slagati.
"I kako ti je s Jiminshi-em?"
"Misliš Jiminom?"
"Da,da,tako ga zovem jos od malena haha,nadam se da ti ne smeta."
"Nee,nego sam pitala...pa ne znam..što je je sve se ovo dogodilo jako brzo i..."
"Dobar je on,vjeruj mi,znam ga od malih nogu,dok je još mislio da je čovjek,bio je poput ostale djece,bio je dobar prema svima,no,kad je saznao da je vampir sve se promijenilo,njegovo ponašanje,postao je hladan,jedno vrijeme s nikim nije htio razgovarati,teško mu je bilo prihvatiti da više nije čovjek,da se razlikuje od drugih. No,s vremenom je to prihvatio.Kako god,čak i da se ponaša zlo,on takav u dubini duše nije,no to ne želi priznati."
"Ahaa..."
"Annaaaa dođi.."
"Idem ja,Tae me zove"
"Važi"
"Reci sunce moje."
"Ne zovi me tako."
"Ti znaš da si uvijek bio i bit ćeš moje sunce,protivio se ti ili ne.."
"Ah,teško meni s tobom..Nego,mislio sam danas da prošetamo."
"Može,što da ne,samo da nešto lijepo obučem."
"Ne moraš,ti si meni uvijek lijepa."
"Sve je to slatko al hoću."
"Požuri onda."
Brzo sam otišla u sobu te se presvukla.Odlučila sam se malo našminkati te sam tako i uradila.Nakon što sam počešljala kosu bila sam gotova.
"Predivna si."
"Hvala."
Uzeo me za ruku te smo se zaputili nekamo.
"I?Kamo idemo?"
"Vidjet ćeš."
Znala sam da nema šanse da nagovorim Tae-a da mi kaže gdje idemo jer mi ionako neće reći dok tamo je dođemo.Samo smo u šutnji hodali kroz šumu.Inače ne uobičajemo šetati po danju,no kad je već predložio,pristala sam.Još uvijek je bilo rano jutro tako da nam nije puno smetalo sunce.Pogledala sam ga,no on je samo gledao ravno i imao je ozbiljan izraz lica.Pitam se o čemu li razmišlja.I zašto me odjednom nekud vodi?Već smo se bližili kraju šume.Vidjelo se more,kojeg su osvjetljavale sunčeve zrake,vjetar je pirkao,tako da su se počeli pojavljivati valovi.
"Mogu li te pitati zašto idemo van šume?"
"Već jesi."
"A da mi daš odgovor?"
"Ne još,čekaj."
"A znaš da sam ja nestrpljiva..."
"Znam."
U tom trenutku smo se zaustavili.Uhvatio me za ramena i okrenuo prema sebi.
"Iako znam da sam ovo trebao davno uraditi,no nisam.Vidiš,poznajemo se od malena,zajedno smo godinama.Onda smo se razdvojili.Otišla si na drugu stranu,ja sam ostao.U dubini duše nadao sam se da ćeš se vratiti.Čekao sam te.Mogao sam i ja otići daleko odavde,jer ovdje ima mnogo uspomena na tebe,tu smo praktički odrasli.Nešto me sprječavalo da odem,osjećao sam da ne bih trebao.Sjećaš se što se dogodilo na ovom mjestu?Nakon mnogo godina koje smo proveli kao prijatelji,odlučio sam ti priznati da nešto osjećam prema tebi. Bio sam spreman na sve.Bojao sam se da ćeš me odbiti,no nisi.Tog trenutka prestao je svaki strah u meni,dok god si bila uz mene ničeg se nisam bojao,osim da te izgubim.A sada,na ovom mjestu,nakon toliko vremena,gdje sunce izlazi,kako te ne bih opet izgubio,riskirat ću te i pitati...Anastasija,ljubavi moja,hoćeš li se udati za mene?"
Kleknuo sam ispred nje,na jedno koljeno,držeći kutijicu s prstenom u ruci,kojeg sam već odavno pripremio.Osjetio sam kucanje srca,ponovno sam osjetio strah,da me ne odbije,gledao sam je u oči,išćekujući njen odgovor.Gledala je u mene u čudu,ovome se očito nije nadala.
"Da,hoću."
Tog trenutka pao mi je kamen sa srca,stavio sam joj prsten na ruku,zagrlio je i poljubio.
