Zatim me Jimin pozvao.
"Dođi,Anđela."
"Gdje ćemo?"
"Samo idi za mnom."
Udaljili smo se malo od njih.Šetali smo neko vrijeme i taman kad sam ga htjela upitati čemu sve ovo ugledala sam nekakve svjetiljke na stablima. Pa ,činilo se slatko. No čemu ovo?Neće valjda...Doveo me do tog mjesta te se zaustavio na tren i stao ispred mene.
"Pa,Anđela,već sam odavno ovo planirao,a sada bi bilo pravo vrijeme za to.Kada sam te tek upoznao,nisi mi ništa znacila. Za mene si bila čovjek,kao i svi drugo i ništa više nego žrtva. No nakon nekog vremena provedenog s tobom,zavolio sam te.Iako sam to sam sebi jedva htio priznati,tek kada sam te izgubio shvatio sam da te zaista volim.Kao što nisam ni jednu.Pomogla si mi da otkrijem tu čar ljubavi,makar kroz bol zbog toga što te nije bilo,no,kada sam bio spreman sve uraditi samo da te barem još jednom vidim,još jednom zagrlim,poljubim,shvatio sam da si ti ta,moja suđena.Ona s kojom želim provesti vječnost.Stoga,pitam te.."
Nakon što je to izgovorio kleknuo je ispred mene i izvadio prsten.
"Anđela,hoćeš li se udati za mene?"pogledao me i osmjehnuo se.
"Hoću,ljubavi moja."
Na to se podigao te me zagrlio i poljubio.Uzvratila sam.Prepustila sam se poljupcu.Čak sam osjetila i kako se dijete u trbuhu veseli.Jedva čekam da javimo to Taeu i Anni.
"Volim te,Anđela."
"I ja tebe,Jimine."
Stavio mi je prsten na ruku.Zaista je bio prekrasan.
"Pa,vraćamo se na vjenčanje."
Uzeo me za ruku te nam isprepleo prste.
"Da."
