Oči su mu bile natopljene suzama.Izgledao bi kao da bi za tren mogao zaplakat.
"Kako da ti ja sad vjerujem?"
"Daj molim te zar misliš da bi ja s njom bio?Ako je ona Jungkookova rodica,a on te odveo od mene,onda ima prste u tome.Žele nas razdvojiti Anđela.Zar ćeš im to dopustiti?"
"Zašto bi Jungkook..."
"Jer me mrzi.Još od onog dana kad smo ja i Tae pobjegli iz dvorca. To je duga priča."
"Nisam nikad mislila da bi..."
"Gle,da je ikad mislio na tebe našao bi te i prije a ne baš kad si došla kod mene."
"Možda si u pravu."
"Jesam.I zato molim te,vrati mi se. Ne želim da nas išta više razdvaja."
Zagrlila sam ga.Tako mi je nedostajao.Iako to nikad sebi nisam htjela priznati,da,nedostajao mi je.Uzvratio je zagrljajem.Budući da su nam tijela bila samo par milimetara odvojena,mogla sam osjetiti njegove otkucaje srca.
"Volim te,Anđela."
"I ja tebe Jimin."
Odmaknuo se te me pogledao u lice.Pretpostavila sam da me želi poljubiti pa sam lagano zatvorila oči.I bila sam u pravi.Nježno je ostavio poljubac na mojim usnama.Obavila sam ruke oko njegovog vrata i prepustila se poljupcu.Te usne,tako su mi nedostajale.Osjetila sam njegove ruke oko svog struka.Još više me približio sebi.Odvojila sam se na trenutak da uhvatim zraka,a zatim ga ponovno poljubila.Još smo tako ostali jedno vrijeme,te smo se malo udaljili jedno od drugog.
"Nego,kako si me prepoznao?Ošišala sam kosu,obojala se..Promijenila sam se."
"Iako sam te vidio s drugim,prepoznao sam te i znao sam da si to ti.Jer ti pripadaš meni,i nikome drugome,na tebi je moj znak.Čak i da budeš s nekim drugim,još uvijek si moja,taj znak ma tvom vratu,neizbrisiv je.Ostaje zauvijek.I pokazuje i uvijek će pokazivati da si samo moja i ničija više.Shvaćaš?Sudbina nas je spojila i ne smijemo tek tako pustiti ičemu ili ikome da nas rastavi.Ljubav je nešto najjače što sam osjetio u životu.Bez obzira što si me povrijedila i dalje sam te volio.Bili smo udaljeni,no to me također nije spriječilo da te volim.Zahvaljujući tebi,shvatio sam što znači voljeti."
