Ako želiš mogu i ja s tobom."
Reci da reci da.Ja sam ti ipak "prijatelj".
"Naravno.Puno bi mi značilo."
"A hoćeš li reći Jiminu za dijete?"
"U to još nisam sigurna."
"Dobro znaš da dijete treba oca."
"Da...Ali opet...Trenutno ono što najmanje želim jest vidjeti ga."
"Razumijem te."
"Onda,sutra popodne idem na let za Seoul."
"On živi baš u gradu."
"Ne,nego što dalje od ljudi.U nekoj šumi."
"Aha.."
Bravo Yoongi.Kako ti to nije palo na pamet.Zašto bi uopće ostao u blizini Busana?Ali opet...Seoul...
"Nego,jel te treba otpratiti kući?"
"Mogu sama."
"Važi.Vidimo se sutra.Čuvaj se.I odmaraj."
"Hoću."
Rastali smo se te otišli svatko na svoju stranu.Budući da je pao mrak,vrijeme je za lov,kao i uvijek.
Taehyung POV
Prošlo je već tri mjeseca od kako nema Anđele.Jimina je to dotuklo,ne može se ne primijetiti.Nema više volje ni začim,ta komade ga više nije briga,u lov ide više zato što mora,a ne iz zabave i užitka.Kad god mu predložim da se zabavimo ili me odbije ili to uradi mrsko,bez volje i želje.Stvarno ga više ne mogu gledati ovako . Ne mogu gledati što radi sebi. Pa da ga je ta djevojka vrijedna,ni po jada.Mogao je naći sto puta bolju,ali neće.Znam da meni moja Anna tako nešto ne bi pomislila uraditi,ostaviti me,bez oproštaja.Kada je otišla bar sam znao da odlazi,a Anđela tek tako pobjegne bez traga. To nije u redu od nje,ni malo.Još bih i razumio da joj je prijetio smrću,no on je još poštedio i opet bježi.Tko zna s kim je sad ta mala muljatorica.
"Zamislio si se nešto Tae?"upitala me Anna.
"Zar ne vidiš što se događa s Jiminom?Ovo ne prestaje."
"A znam...Ali mi tu ništa ne možemo."
"Uništit će se.Opet je postao hladan kao prije,čak i gori.Prije je bar lijepo i normalno pričao sa mnom.Sad neće.Odbija me kao najgoreg neprijatelja."
"Vjerujem ti.Doći će on sebi,kad tad.Jimin je jaka osoba,može on to."tješila me.
"Ma meni se bukvalno plače kad ga vidim,shvati."
Naslonio sam svoju glavu na njeno rame,a ona me zagrlila.
