Anđela POV
**Tri mjeseca kasnije**
Prošlo je već tri mjeseca od kako živim u Busanu.Mogu reći da mi je veoma lijepo.Yoongi i ja smo stvarno dobri prijatelji,nadam se da će nekada biti i nešto više.Što se tiče Jimina,iako smo daleko još uvijek zauzima jedan dio mog srca,no shvatila sam da sve to ne vodi nikamo i da sam zapravo donijela pravu odluku koju neću pozaliti. Sa Jungkookom i Ivanom se čujem tu i tamo. Bar sam s njima u kontaktu.Ovih dana ću i doći do njih.Samo moram nešto uraditi da me Jimin ne prepozna ako me ugleda.Budući da imam smeđu kosu,obojat ću se u crno i ošišati do ramena.Bit će mi žao moje duge kose,no bolje i to,nego da me prepozna. Ni ne zanima me je li još uvijek s onom djevojkom,jer sada ionako imam novi i bolji život,daleko od njega.Uskoro će Yoongi doći po mene,da prošetamo,pa ću otići i srediti frizuru.Moram to uraditi dok je dana jer noću ne rade saloni na moju žalost.Čula sam kucanje na vrata te otvorila.
"Spremna?"upitao je.
"Jesam."
Zatvorila sam vrata,uzela ga za ruku te smo otišli....Nakon što smo sve obavili,pao je mrak te smo krenuli u lov.Uvukli smo se u neku mračnu ulicu i čekali prvu žrtvu.Čim sam vidjela sjenu zaletjela sam se prema njoj i ugrizla.Ta osoba je pala na pod mrtva,a ja sam je izjela do kostiju.
"Mmm..."
"Stvarno si gladna."
"Jesam.."
Ulovili smo još tri,četiri žrtve,te kad smo se dobro najeli krenuli smo svojim kućama.Uzela sam neku pidžamu iz ormara te se odlučila presvući.Kad sam je skinula,zagledala sam se u svoj odraz na ogledalo i primijetila nešto čudno.Kao da sam deblja. Pa svake večeri jedem kao luda i ništa a sad....Samo što sam to pomislila došla mi je muka te sam otrčala do toaleta no nisam stigla te sam povratila po podu.Obrisala sam sve te sjela na stolicu.Što se događa sa mnom?Palo mi je na pamet da nazovem Yoongija da pitam što mi je,ipak je on oduvijek vampir i trebao bi znati.
"Yoongi?Slušaj..."
"Anđela?Nešto se desilo?"
"Da...ovaj ja...muka mi je.."
"Dolazim."rekao je te poklopio.
Tko zna što mi je?Zdebljala sam se,muka mi je...Da nisam...Ne,ne,nije moguće..Ili ipak je?Yoongi je doslovno prošao kroz vrata i doletio do mene.
"Jesi dobro?"
"Valjda?"
"Što ti je bilo?"
"Pa,kad sam se htjela presvući vidjela sam da mi je stomak narastao,a što je je najela sam se sinoć i došla mi je muka te sam povratila.Ali mi se vampiri ne debljamo kad pojedemo žrtvu,zar ne?"
"U pravu si.Da nisi trudna?"
Na to sam ga samo pogledala s raširenim zjenicama.
"Ja...ovaj...Kažeš trudna?"
"Da.Mi vampiri nismo skloni bolestima,tako da..."
O ne...Zar mi još i dijete treba?I to od onog gada,Jimina.Znam da nije Yoongijevo jer s njime nisam nikad spavala,kao što rekoh ,samo smo prijatelji,a iskreno ni s ikim drugim.Tako da sam sigurna da je dijete Jiminovo.Samo sam klekla na pod i počela plakati.Yoongi je čučnuo ispred mene i stavio mi ruku na rame.
"Hej...nemoj plakati,pa to su dobre vijesti."
"N-ne...n-nisu..."
"Misliš da je dijete Jiminovo?"
"S-sigurnna sam u to..."
"A jao..."
"Ne brini...nisi sama...uz tebe sam."
"Hvala ti."
Yoongi POV
Ovo je tako idealna prilika da se dokopam Jimina.Mora mu reći za dijete. To je "najmanje što zaslužuje".Iskreno nije zaslužio ništa no briga me,i za Anđelu,i za njega.Samo želim osvetu.
"A da odemo u dvorac,tamo imamo naše liječnike."
"Šta će vam liječnici kad kažeš da se ne razbolijevate?"
"Da,ali oni ti mogu reći koliko si trudna,spol vampira,i tako..."
"Aha..."
"Pa,jesi za?"
"Jesam,valjda."
"Idemo odmah."
Što prije to bolje hehehehe.Dugo sam čekao ovo.Ja ću otići s njom kao podrška a zapravo ću ići kako bih se domogao Jimina.Koliko ga dugo nisam vidio...Siguran sam da me se poželio.Znam da ga ne mogu ubiti,ali predati ga šefu bit će mi zadovoljstvo.Godinama sam čekao na ovu priliku,a ta mala mi se servirala na pladnju.Divno...Uglavnom odveo sam je kod doktora koji je pregledao i ustanovio da je trudna tri mjeseca.Toliko je i prošlo od kako je došla.
"I što sada planiraš?"Upitao sam je kako bih saznao ide li Jiminu.
"Prvo ću posjetiti svog polubrata,nisam ga dugo vidjela,pa da mu kažem."
