Kada konačno pomislite da ste pronašli sreću, dogodi se realnost koja vas uvjeri u suprotno.
Evgenija kroz svoj život nije osjetila puno ljubavi. Njeni roditelji su svu pažnju i ljubav usmjerili prema njenoj sestri Jeleni. Nije imala drugarica, prva...
Njegove snažne ruke su u tom trenutku ljutnje počele da me bukvalno vuku po livadi. U tom trenutku Emil je postao za mene nepoznata osoba. Nisam vjerovala da u sebi ima tu dozu opasnosti koja je meni tjerala krv u žilama. Prvi put sam se uplašila njega. Osobe koja je na bezbroj načina učinila zadnjih šest mjeseci od kako sam sa njim bajku. Konačno sam pomislila da u ovom crnilu i prolaznosti od života, ima i malo nade da se spasim od samoće. Zar je toliko slijep pored svojih zdravih očiju. Ljubomora ga je dovela do trenutnog stanja.
Kada sam počela da svakih dva do tri koraka umalo da pa padam po livadi, koja je obrasla velikom travom, gdje su prisutne zmije, koje se on kada smo se upoznali plašio mnogo, sada sam ja bila ta koja ga je snažno povukla za njegovu lijevu ruku. Nisam se nikome nikada pravdala. Sve sam radila kako sam ja mislila da treba da se radi. Ali njemu želim da kažem da to što je vidio bila samo ogromna greška.
"Stani malo, boli me ruka od tvog snažnog stiska." , bolno sam mu priznala.
Svoje suze nisam nikome pokazala, a on upravo stvara drugu mene. Od jake Evgenije nije ostalo ništa, na tankoj liniji sam da zaplačem. Boli me njegovo ne povjerenje. Stali smo na trenutak, a iz njegovih očiju se jasno mogla ocrtati ljutnja. I dalje mi nije puštao ruku.
"Sada te boli, a do samo nekoliko trenutaka kada je Matija dodirivao te, i ljubio tada bol nisi ni osjetila. Reci mi samo, kako je to kada se tvoja životna želja ostvari, da muškarac koji si od svoje pete godine zaljubljena, samo njega si imala tolike silne godine u mislima, koji je oženio tvoju sestru, upravo dodirivao na isti način kao što ja to radim, koji te je čak šta više i ljubio kao što ja to radim" , tako ljutito mi reče, da sam se počela i plašiti.
"On me nije ljubio. Sve si pogrešno shvatio. Samo daj pet minuta da ti objasnim. Sve će ti biti jasno." , sa suznim očima ga preklinjem. Ne želim njega da izgubim. Sada kada sam konačno u njega zaljubljena. Kada ga konačno volim. Danas sam mu htjela te dvije riječi reći. Samo njemu. On ih zaslužuje. On je jedini uspio da sruši moje hladne zidove oko srca koje sam podigla. Jedini me nasmijavao. Jedini koji je imao toliko živaca za mene i moje probleme.
"Tražiš pet minuta?" , Od jednom je počeo histerično da se smije. Počela sam da ga se plašim. A onda je nastavio, a njegova sledeća rečenica je označila naš kraj koji nije trebao da se dogodi.
"Nema više ni pet minuta, ni sekunde. Dovoljna sam ja izgubio dokazivajući sebe da sam bolji od Matije. Ali vidim da su ti i dalje beznadežno i beznačajno u njega zaljubljena i da ga i dalje voliš. Samo me zanima kako ćeš sebe u ogledalo pogledati? Ljubiš muža vlastite sestre. Sve one ružne stvari na početku koje su se o tebi pričali su bile istinite, a ja budala nisam u to vjerovao. Koja sam ja budala?" Nervozno prstima prolazi kroz svoju kosu, koju sam ja voljela da mu mazim. A sada ih njegovi prsti čupaju.
"Emil, nisi ti budala, samo mi daj da ti objasnim. Ne volim Matiju, nisam ga nikad ni voljela. Nisam znala da dječija zaljubljenost može sve da traje dok tebe nisam upozn..." , tu me prekida.
"Laž, laž i samo laži pričaš. Pored toga što me varaš ti si jedna patološka lažljivica." , reče mi to, a da se nije zapitao, koliko bola mi nanosi tim riječima. A onda me tako snažno odgurne od sebe da padam na zemlju. Hvatam ga za njegove noge i preklibjem ga da me ne ostavlja. Sa suzama u očima ga molim da ne odlazi od mene. "Gotovo je Evgenija. Kraj je." Odgurne me još snažnije i počinje da odlazi od mene. Znači postao je isti kao svi ostali u mojoj blizini. I ti vjeruješ u njihove laži. I ti odlaziš od mene kao i drugi.
I samo tako naša priča je tako završena. Odjednom kiša počinje da pada. Ni to mi više nije važno. Jedino mi je Emil važan.
Ustajem sva mokra od kiše, pogledom tražim svoju kobilu Makrenu. Malo dalje je zavezana kod jednog drveta.
Penjem se na nju. Moram Emila da stignem. Ne može tako daleko da ode. I dok Makrena kreće i probija se kroz kišu, izlazimo na kameni put gdje u daljini primjetim njega koji odlazi do mene.
Makrena počinje da trči na moj znak. Ali sve što ja čujem u sledećem trenutku je pucanj, gdje metak završava u mojoj voljenoj Makreni. Ja gubim kontrolu na njoj i padam glavom na jedan veliki kamen. "Emil" , je zadnja riječ koju šapatom kažem kada mi glava udari od kamen. I sve što pred sobom vidim je mrkli mrak. Koji će da traje dvije godine.
Nova priča je tu. 😍 Cover je radila moja najbolja netflix_girll , a ja sam na prvi pogled već zaljubljena u ovaj cover 💖
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nadam se da ćete uz Evgeniju i Emila uživati, kao što uživate čitati Mateu i Olega. 💙 Mišljenja? 🤗😊
