Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Vjenčanje

Emil

Ogromnom glavoboljom se teško budim. Da samo imam još pet minuta da spavam, pa mislim da bi dao sve na svijetu što imam za malo sna. Sinoć smo Matija, još par momaka iz ovog grada i ja slavili njegovo momačko veče. Otišli smo u jedan kako oni to zovu klub, mada to ovdje nije ni vidjelo k od kluba, ali nema veze i samo vrtili u krug alkohol. Kako smo se vratili poslije toga na imanje nas dvojica ja i dalje nemam blage veze. Koja god dobra duša bila ta što se pobrinula da nas dvoje dođemo živi, i sigurni hvala mu na tome.

Mislim da meni alarm i nije bio potreban. Od rane zore, čujem užurbane korake, glasove Jeleninih drugarica, zatim frizerke, i onih što šminkaju. Zato se sada pitam zašto sam pristao da budem kum. Mogao sam fino kao ostali gosti da dođem naveče, kada slavlje počinje. Ali ne. I ja moram da se obučem, pa biti cijeli dan na nogama dok vjenčanje traje, a na to sve moram i da ih uslikam. Divno. Nemam riječi. Ustajem iz kreveta, odlazim pod tuš. Mhmm hladna voda. To je ono što je meni potrebno da dođem sebi. Uzimam peškir, stavljam ga oko kukova i tako ulazim u sobu da nađem svoje odijelo.

U tom u sobu ulazi i Matija. Vidim da je i on nervozan. Pa dobro. Nemam taj osjećaj. Možda ga nikad i neću ni imati. Bolje je i biti sam, a imati njih na svakom koraku a ne vezati se za jednu ženu i samo čekati kada će ona postati ljubomorna, pa da pravi razne scene. Ostajem pri tome bolje biti sam

"I mladoženja, jesi spreman?" , upitam ga dok stavljam odjelo na krevet.

A Matija počinje da hoda od kraja sobe do početka i sve tako ponovi više puta.

"Uh, ne znam šta da ti kažem. Malo sam nervozan. Vjenčanje, moje utakmice, jutros sam se odmah otrijeznio kada sam shvatio da se danas ja ženim."

Potapšem ga po ramenu, i odmah odem do kupatila da se obučem. U ovih par dana, razmišljam kako od onda nisam vidio Evgeniju poslije našeg poljupca u sobi.

Ta ždrebica. Ima da mi dođe glave.

A tako sam mislio da je uživala. A ona se sve vrijeme pravila. Dok su tekle sve ove pripreme, nje nije bilo. Nije čak ni jela sa nama. Znao sam da je ja imanju. Da radi. Ali ipak je ovo vjenčanje njene sestre. Valjda bi trebala bar malo da učestvuje.

Zašto ja uopšte trošim svoje misli na nju? Dok stavljam kravatu, svađam se sam sa sobom. Bio sam onda i u pravu. Ko da ona zna uopšte da se obuče i šta je haljina. Onu kosu sakriva šeširom. Oblači hlače, i na to sve još me i udara.

E pa danas je moj dan. Neću da mislim na nju imam Stefani, Nataliju za večeras a ko zna koga sve mogu da upoznam večeras.

Zajedno sa Matijom napušamo moju sobu. Malo smo sjedili u dnevnoj sobi, kada sam začuo plač Jelenine majke kada je ona došla u vjenčanici sa drugaricama. Vidim u Matijinim očima kako mu jedna suza pada na lice kada vidi Jelenu u vjenčanici. Oni prilaze jednom drugom, uzimaju se za ruke i ljube se. U ovoj gužvi vidim da nema Evgenije. I bolje je možda. Svi zajedno u toku dana obavimo fotografisanje.

Oko mene se vrzmaju i Stefani i Natalija. A ja mogu da kažem da mi to uopšte ne smeta. Volim kada me kao slučajno dodirnu po ruci, ili me maze po licu dok ih želim fotografisati. Dan prolazi a Evgenije nema.

Kako to da se od ove porodice niko ne brine za nju?

Da joj se nije šta desilo?

Ali moje razmišljanje prekida Matija kada mi kaže da svi dođemo do mjesta gdje će se vjenčanje održati. Gosti su uveliko stigli. I matičar je tu.

Matija i ja stajemo sa jedne strane. Stefani i Natalija sa druge. A onda u pozadini čujemo kako svira svadbeni marš. Jelena i njen otac ulaze dok marš svira. Istina izgleda lijepo, kosu je ostavila puštenu, vjenčanica je malo široka za moj ukus, šminka je ok. Sve u svemu je prava ljepotica. Kada gosti ponovo sjednu, Jelena je već došla do Matije i daje kumi buket.