Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Da li je to on?

Evgenija

"Hvala Tomase svemu na večeras. Stvarno je sve bilo lijepo i ne pamtim kada sam se tako provela." Stigli smo do moje sobe. Vrijeme koje sam večeras provela sa njim, dok smo obilazili ulice Madrida stvarno je bilo lijepo. Ali na trenutak dok mi je kupovao šećernu vunu srce mi se tako bilo uzlupalo da sam mislila da će da iskoči vani iz grudi i da potraži onoga za koga kuca duže od dvije godine.

Samu sebe sam lagala da je on u blizini. On čije ime ne dozvoljavam sebi da izgovorim. Ali gledala sam svuda oko sebe i nisam ga uočila. Da,to je to. Samo sam umislila.

"Hvala tebi Evgenija što si dozvolila jednom strancu, pa jednom vozaču da ti pokaže Madrid." Stavlja Tomas ruke u džepove i uočavamo na njemu skromnost.

"Nisi ti vozač automobila, ti si mnogo više. Naši poslovi nas ne bi trebali određivati šta smo u životu." Kad se samo sjetim šta sam ja sve radila, i ne kajem se zbog toga. Vrijeme koje sam provela na imanju zajedno sa mojim životinjama i Makrenom je bilo najljepše vrijeme.

"Stvarno si divna Evgenija."

"Paa mislim da je sada najbolje da svako ide na spavanje, sutra je naporan dan." Na ovo divna odmah sam mu stavila do znanja da je najbolje da sada ostavimo kako jeste. Ipak riječ po riječ, nikad ne znam gdje me to može odvesti da ja na kraju budem povređena. Otišla sam sa njim na nagovor mojih dviju najluđih cura koje znam i sada bih stvarno željela da se odmorim.

"Važi Evgenija. Vidimo se sutra." I samo tako spusti poljubac na moje obraze i ode od mene.

Zašto nikad da se ne naviknem da se ljudi pozdravljaju poljubcima u obraze i zašto meni sve to donekle i smeta.

Ulazim u sobu, u neku ruku mi je i drago što su njih dvije zaspale. Katarina se skroz umotala dekom a Nevena potpuno smiješno spava. Glava joj se nalazi gdje bi trebale noge, a noge gdje bi glava trebala. Stvarno su otkačene i ja ih zbog toga još više volim.

Odlazim do kupatila, operem zube, umijem se i obučem svoju pidžamu. Na prstima polako dođem do svog kreveta i legnem.

Šta li sada radiš Emile? U svojim razmišljanjima mogu da kažem tvoje ime. Da li si ikada pomislio na mene? Vidi ja jesam. Svaki dan i to ću da radim zauvijek. Da si samo ostao da ti sve to objasnim a ne da si otišao. Znaš večeras mislim da sam te osjetila čak. Znam luda sam, ali moje srce nije. Nije te zaboravilo kao ni ja. Voljela bih te vidjeti i znati da si sretan. Da li još fotografišeš? Da li se još plašiš životinja? I dalje se smijem kako te je Makrena onaj dan kada smo se upoznali otpratila do imanja. A tek kada si se uplašio zmija. Pa Emile ubrzo će ponoć a ja moram da spavam. Tako da ne brini se čim otvorim oči vjeruj i dalje mislim na tebe. Valjda ćeš i ti na mene da misliš.

Sa tim razmišljanjima utonem u san.

**********************************

Tačno u sedam časova ujutro smo sve tri ustale. One su obukle bijelu majicu i bijelu suknju koja je ujedino i njihovo radno odijelo i na tome se nalazi logo kozmetičkog salona. Ja sam obavila ličnu higijenu, obukla bijeli grudnjak i gaćice u istoj boji, i zavezala vade mantil takođe sa našim logom. Bilo mi je malo neobično u svemu tome, malo sam i stidljiva ali ako će samo naše lice da se fotografiše onda je to donekle i u redu.

Na recepciji smo dobili objašnjene da odemo u salu koja se nalazila sa naše desne strane, i tamo je bilo mnogo djevojaka.

"Uh malo me trema hvata." Gurkam Katarinu u rebra.

"Ajj Evgenija..'' bolno zakuka Katarina, "slomit ćeš mi rebro. Tvoj jedini zadatak je da sjedneš na onu tamo stolicu. Sinoć smo Nevena i ja dok si ti bila sa Tomasom, sve uredno obavili oko prijave tako da tvoje je samo da sjedneš, da zatvoriš oči i da misliš na nešto lijepo. Ostalo Nevena i ja preuzimamo."

"Slažem se sa Kaćom. Misli na nešto lijepo i sve će biti dobro."

Sjedam na onu stolicu i stvarno me hvata trema. Gledam oko sebe stvarno su tu prekrasne djevojke bez šminki. Kako će tek izgledati sa njom? A tek ja? Mislim da gubimo? Uglavnom žiri i fotograf biraju sve to ali šta ja znam. Misli Evgenija na nešto lijepo i sve će biti u redu.

Malo prije toga u salu je ušla djevojka koja je najavila početak svega ovoga.

"Drage moje,
Hvala Vam što ste se odazvale na ovo takmičenje. Ima Vas mnogo i žiriju kao i našem fotografu će biti mnogo teško da odluči. Tako da sada imate tačno tri sata da uradite po želji frizuru i šminkanje koje će se uklopiti na pozadini, koju će fotograf da uradi kada Vas fotografiše. To Vam ne otkrivamo. Tako da je sve na Vama a i na sreći. Kada prođe tri sata ulazim ovdje sa žirijem i fotografom i fotografisanje može da počne. Još jednom pazite na vrijeme, budite kreativne i neka najbolji kozmetički salon pobjedi. Ja sam Marisa i želim Vam lijep provod u Madridu. Vidimo se za tri sata."

Kada nas Marisa napusti, u sali sve počinje, osjetim miris šminke i laka za kosu. Udahnem duboko dva tri puta i zatvorim oči.

U naredna tri sata djevojke me šminkaju, povlače kosu četkom, dogovaraju se. Ja sam otputovala na mnogo dalje mjesto od svega toga. Zamišljam Emila i mene i moju Makrenu na onoj livadi kako smo zajedno sjedili pa se ne svjesno nasmijem.

"Ne smij se, pokvariti ćeš mi ruž." Opomene me Katarina.

Nekako uspijem da ne otvaram usne da kažem izvini ali to tako smiješno zvuči da se sve tri nasmijemo.

Minut po minut i tri sata su prošla.
Sat je otkrivao da je prošlo predviđeno vrijeme i sve su se djevojke koje su radile frizure i šminkanje odmakle od modela.

Sebe još nisam vidjela kako izgledam ali ja počinjem da vjerujem u njih kada vidim njihove poglede i još veće osmijehe.

"Evgenija ovo je mrak što smo uradile." U isti glas kažu i zagrle se. Trenutak prekida Marisa koja ulazi ponovo u salu.

"Mislim da ste imali vremena da sve to lijepo upakujete u ova tri sata. Po meni ste sve najljepše i žiriju će biti jako jako teško da odluči. A sada kao što sam rekla vrijeme je da upoznate njih."

U salu kroz gužvu uspijem da vidim dvije osobe. Pogled mi sakrivaju Nevena i Katarina koje su stale ispred mene.

"Ovo je Esmeralda ona će biti zadužena za ocjenjivanje Vaše frizure. A ovo je Marikruz, ona će se pozabaviti šminkom."

Marisa je sigurno rukom objasnila ko je ko, ali ja nažalost nisam mogla da vidim kako izgledaju.

"I sada je došao trenutak da u salu uđe i treći član žirija koji je ujedino i fotograf i stvarno bi voljela da ga pozdravite velikim aplauzom."

Sve djevojke aplaudiraju što znači da je ušao u salu. A ja kako ništa ne vidim počinjem da se pomjeram lijevo desno. Srce snažno opet počinje da kuca, zar opet? Šta mu je više? Zbog koga opet drugi put kuca?

Baš me zanima koje je taj fotograf. Od vriske ovih djevojaka nisam uspjela da čujem ime.

Nevena se malo uspije da se pomjeri a moje oči ostaju prikovane za njega.

Eto srce vidiš koga ponovo kucaš.

I sebe ponovo pitam da li je to on?

Emile tu si.

Srce prestani.

Srce još više kuca.

Emile, dvije su godine prošle.

Na istom smo mjestu.

Volim te Emile.

Nisam ti to nikako uspjela onda da kažem.

Zato sada to radim.

I dalje to volim.

Susret 😍😍😍😍

Ja sam jedva dočekala 🦄🐴

Ali najviše od svega jedva čekam da se mnogo mnogo pomuči oko naše Evgenije.

Uživajte u nastavku i obavezno pišite mi vaša mišljenja 🐴🦄💙