Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Tek smo počeli

Emil

"Dobro jutro moja voljena ženo?" Pomjerim bretelu njene spavaćice i nježno stisnem njenu, već zaobljenu dojku. Hvala trudnoći na ovome. Mogao bih se ovako naviknuti često da je vidim trudnu jer ako su joj grudi ovako porasle a tek je prva trudnoća, onda mogu sebe da zamislim koji sam ja srećković kada bi bila dva tri puta još trudna.

"Dobro jutro mužiću moj." Volim njen jutarnji i primukli glas. Ali i dalje ne otvara oči. Tiho prede dok prste spuštam po cijelom njenom tijelu. Najviše pažnju posvetim njenom stomaku, koji je već zaobljen, ipak smo kako ždrebica kaže i ona i ja u osmom mjesecu.

Kad se samo sjetim, kad smo saznali da nosi trojke, iako smo bili sretni, kasnije hormoni su počeli da joj luduju i onda sam za sve ja bio kriv. Nisi mi mogao napraviti jedno dijete kao što svi normalni to urade, nego tri djeteta. Ako ću ja da povraćam i ti ćeš sa mnom. I stvarno me par dana tjerala ako ona ima mučninu i ja sam morao da njom da povraćam. Čak sam jeo i pokvarenu hranu da dočaram moje povraćanje. Na taj način mi je htjela pokazati kako je ženama. Ali bilo je meni zanimljivo, taj početak naše trudnoće, pa to povraćanje, pa u pola noći kada me budila da joj donesem i lubenicu i kisele krastavce.

Meni je bila muka samo dok sam je gledao kako to dvoje jede, ali da moja ždrebica ne bude uznemirena jeo sam i ja sa njom. Znala mi se ona odužiti nekada, jednom mjesečno u krevetu. Ali izmamim ja tu i tamo po koji dodir i neki vrhunac. Vidim i ja da joj moji prsti i jezik fale mnogo mnogo dole.

"I jesi li smislila imena za naše sinove?" Evgenija nosi tri dječaka i našoj sreći nije bilo kraja. Htio sam i ja da imam jednu princezu, da joj narav bude na Evgeniju a ljepota na svoga tatu. Ali ne želim još da joj pominjem djecu jer mi je zabranila i seks a i novu djecu.

"Pa.. moglo bi se zove Blek." Kroz osmjeh mi kaže. Malo se začudim, i pogledam je u oči.

"Blek?" Ponovim za njom.

"Pa da Blek. I Makreni je ostalo još mjeseci do njenog poroda, pa sam mislila da se njeno dijete zove Blek." Prstima mi crta nevidljive krugove po licu.

Poslije našeg vjenčanja, ostali smo da živimo na našoj farmi. Polako ali sigurno smo nabavili dosta domaćih životinja, tako da je i Makrena dobila svoga partnera koji joj se odmah dopao. Nazvali smo ga, tačnije moja ždrebica mu je dala ime Emil. Kaže ako ja njoj dozvoljavam da je zovem ždrebice može i ona neku životinju da nazove po meni.

Radove na našoj farmi nas dvoje zajedno radimo. Iako je Evgenija tvrdoglava, dozvolim joj da radi nešto lagano. Ipak je trudna i ne bi želio da se njoj ili našoj djeci dogodi.

"Kako ti na sve misliš. Dobro nazvati ćemo novo dijete od Makrene Blek. Zadovoljna?"

"Jesam, ali sada mi se nešto jede. Gladna sam a ja moram da jedem za četvero jer se moj suprug nije mogao obuzdati pa mi je napravio troje djece."

"Neko je meni pomogao u svemu tome, nisam ja sam." Namignem joj dok oblačim trenerku, a ona se kao zadovoljna mačka protegne u krevetu.

Dok nam pravim doručak razmišljam kako sam zahvalan Evgeniji što mi nije dozvolila da Matiju pošteno premlatim. Često bi znao da pročitam na portalima i na društvenim mrežama gdje se održavaju utakmice gdje on nastupa, htio sam da sjednem u auto i da mu vratim za sve što je Evgeniji htio da uradi. Ali moja ždrebice je znala da obuzda moju narav i sada uživam u sreći sa njom. A njemu će kako ona to voli da kaže, Bog sve da vrati.

Navečer smo znali imati posjete Nevene i Katarine, i one su trudne bile. Bilo mi je smiješno slušati kako počnu da kukaju šta im se jede, šta im se ne jede, kako i koliko povraćaju. Eh žalim i njihove muževe u istom smo sosu.

Jelena bi znala često da dođe, primijetio sam da je jednom Evgeniji spomenula Timija, mog kuma. Pa izgleda da se neke nove ljubavi javljaju ispred naših očiju a mi nismo toga ni svjesni. Od sveg srca želimo da i Jelena bude sretna, a ako je Timi, Tomi njen izbor mi ćemo da to poštujemo. Bitno je samo da oko Evgenije se ne vrzma i sve će to biti lako.

Nakon dobrog i obilnog doručka pomognem joj da obuče svoju haljinu i uzmem je za ruke da obiđemo naše životinje.

"Stvarno smo predivno ovo uradili." Sjedamo na klupu i gledamo ograđenu livadu i na njoj naše životinje.

"Ništa ja ovo ne bi uradio da mi ti nisi usadila ljubav prema životinjama."

"Gdje ti je foto aparat?" Spusti glavu na moje rame.

"Ostavio sam ga u gradu da nam se izrade slike." Imamo samo jednu sobu u kući i tu svaki dan izradimo i ostavljamo slike. Već je jedna popunjena.

"Jedva čekam da vidim kako sam ispala na njima."

"Vjeruj najljepša si. Trudnoća je promijenila."

"Samo na jedno misliš." Udari me blago u rame.

"Šta da ti kažem, muško sam i imam oči a grudi ti nikad nisi bile veće i ukusnije."

"Žalim, nećeš ih uspjeti okusiti. Imaš zabranu." Znam da se šali.

"A šta ako..." Ne dovršim a prstima joj lagano pomjerim bretelu haljine i jedna dojka ugleda svjetlost mojih očiju.

"Emile, neko će nas vidjeti."

"Ovdje nema nikog osim nas. Životinje pasu, a sada ću ja malo da se pogostim."

Gledam onaj pupoljak kako se izdužuje pod mojim prstima a onda jezikom lagano pređem preko njega.

"Emile, molim te.." kroz uzdahe me preklinje.

Volim da je zadirkujem jer znam da i ona u ovome uživa.

Gricnem je još dva tri puta a potom vratim haljinu na mjesto.

"Ali Emile mislila sam..."

"To ćemo večeras da nastavimo, a sada ajmo da vidimo našu buduću majku."

Lagano smo šetali našom farmom. Makrena i Emil su ležali na travi, dok joj je Emil svoju glavu prebacio preko njene.

Svuda oko nas je bila ljubav. Tada sam shvatio da i životinje i mi ljudi smo sposobni da volimo.

Svi grešimo, svi negdje žurimo, i svi trebamo da uvidimo naše greške i da tražimo oproštaj. Nekada ljubav fali u početku, nekada roditelji to zanemare pa usmjere na jedno dijete, a nekada se greške uvide i onda ljubavi ima na pretek. Bitno je da opraštamo drugima i da volimo.

Spustio sam se na koljena i poljubio njen stomak. Jer tu se nalazi naš dokaz da ništa nije bilo uzalud i da sam i ja uspio da dobijem oprost za moje greške u prošlosti.

Jer tek smo počeli da budemo srećni, a to namjeravamo da ostanemo čitav život.

Ostao je još epilog🐴💕🦄