Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Voda

Emil

Držeći se za ruke dolazimo do imanja. Osjetim promjenu kod nje, jer vidim da izvlači ruku iz moje. Upitno je pogledam i već vidim da zna da ja mislim zašto je to uradila.

"Ne želim još da neko zna za mene i tebe. A pogotovo ne moji roditelji. Jednostavno za sada je bolje da samo ti i ja znamo to."

Nevoljno se odvojim od nje.

"Važi, kako god."

"Da samo znaš kako si mi tako sav sladak, kad si mrgud."

"Ždrebice.." , pošalje mi zvučni poljubac i trčeći ulazi u kuću. Smijem se tiho, vrtim glavom lijevo desno. Da samo znaš šta ti meni radiš.

Veče prođe brzo. Za stolom su sjedili roditelji od Evgenija, i ja. Primijetio sam da uveliko Evgenija ne sjedi za ovim stolom i svakako je moram pitati zašto je to tako. Malo vremena provedem u razgovoru sa njima, objašnjavajući da ću se još malo zadržati na imanju, dok sredim slike sa vjenčanja. Ali šta mi to znači još nekih pet šest dana. Šta nakon toga. Došao sam ovdje na nagovor Jelene. Ona i Matija su sada na medenom mjesecu. Ja imam potpuno novi odnos sa Evgenijom o svakako ne želim da se od nje razdvajam. A da li bi zapravo ona htjela da ide sa mnom u drugi grad, drugu državu? Ovih dana vidio sam da se najbolje osjeća u prisustvu životinja, jednostavno voli ih. A ja je nikada ne bi tjerao da se radi mene promjeni i da bude ono što nije. Sviđa mi se ovakva, divlja, neukrotiva ali kada je sa mnom, tada postaje nježna poput proljetnog cvijeta i spremna na sve moje zahtjeve.

Ustajem pod izgovorom da idem da spavam, a zapravo žurim do sobe, samo da promijenim odjeću i da što prije odem do ždrebicine sobe. Ulazim u svoj sobu i odmah se zaputim do kupatila. Kad tamo ima šta da vidim. Ali bukvalno.

"Mislila sam da nikada nećeš doći." , ždrebice sjedi u mojoj kadi punoj pjene, gola, sa kosom podignutom visoko u rep, prstima lagano lupka po površini kade, i jednu nogu namjerno je izbacila vani, samo da vidim kako pjena lagano pravi trag po toj divnoj i mekanoj koži. Znam da je takva uvjerio sam se dok sam je usnama i prstima dodirivao.

Kao potpuni luđak skidam sve sa sebe, a ona ždrebica prava je mala đavolica. Zna da sam takav samo i jedino zbog nje. Kada skiden zadnji komad da sebe ulazim u kadu, i apsolutno me briga što ona voda zbog moje težine pada po pločicama. Rukama je uzimam za njene kukove i bez uvoda je postavljam na sebe. Evgenija ruke sklapa oko moga vrata i kao da ih godinama nije probala, uzima moje usne svojim zubima. Osjetim da joj srce mnogo lupa, ni moje nije ništa drugačije. Prije sat smo bili zajedno, ali i tih sat vremena bez nje je kao nekoliko godina.

Ulazim u nju brzo, vidim da joj to odgovara čim počinje glasno da ispušta jecaje.

"Ššš moramo biti tiho, neko će nas čuti." , spuštam usne po njenom vratu i nađem onu najosjetljiviju tačku, tačno ispod uha.

"Kako.. kako da budem tihoo kad mi ovo radiš.." , Evgenija u zanosu sa zatvorenim očima mi kaže.

Vrhunac poput munje vrlo brzo nas pogodi i ona umorena pada na moje rame. I dalje smo spojeni, dok joj mazim njena mekana leđa.

"Mhmm ja bi još. Ne mogu vjerovati šta sam sve ove godine propuštala." Ždrebice mi prizna dok prstima lagano crta ne vidljive krugove na mojoj ruci.

"Znaš li da si ovom rečenicom podigla ego i to vrlo visoko." , samouvjereno joj kažem.

"Meni nije problem da nekoga pohvalom radi mog zadovoljstva." , odvaja se od mene i gleda me u oči dok mi ovo govori. Voda počinje da se hladi.

"Reci mi, kako niko prije mene nije uspio da ti to ispuni?" , strašno me zanima odgovor na ovo pitanje.

"Pa.. nema se tu šta puno reći. Oduvijek sam bila ne zanimljiva, dosadna, nisam jednostavno bila kao druge djevojke ni u školi a ni kada smo odrasle. One su se počele ranije da se razvijaju, šminkaju izlaze a ja sam bila suprotnost od svega toga i.. to je to." , veselo mi odgovori.

Malo sam se zamislio. Svaka bi djevojka ovo teško priznala možda bi i zaplakala, a ona mi veselo kaže.

"Zato ja imam tu sreću i ne mogu ti reći koliko mi je drago radi toga. Jer pola njih ne bi znalo tebe ždrebice da ukroti."

"To ti misliš?" , prkosno mi odgovori.
Ja joj dam potvrdan odgovor klimanjem glave.

"Paa malo šminke, haljine, frizure i već vidim da bi imala još njih.." , na ovo mi se zacrni pred očima.

Uzimam njenu glavu i svoje ruke.
"Nema drugih muškaraca u tvojoj blizini kada sam ja tu. Je li jasno?"

"Jedino, ako se oko tebe neće motati Stefani i Natalija, jer vjeruj ne znaš šta sam u stanju ja da uradim."

"Jasno." , zapečatim naš dogovorom još jednim dugim poljupcem.

Ustajem iz kade jer se voda odavno ohladila. Uzimam peškir te prvo nju obručem pa nakon toga sebe. Mala đavolica onako sva gola odšeta iz kupatila. U čudu je gledam. A ona se malo popne na prste i uzima iz ormara moju majicu i oblači je na sebe. Ja samo obučem bokserice i legnem na krevet, a Evgenija se popne i ušuška se u mom naručju.

Želim da vam kažem da je ova priča dobila jednu jaku devetku. Prijavila sam je i stvarno nisam očekivala 9 od 10.
Hvala belenoci na njenoj ocjeni. Htjela bi vas zamoliti da bacite pogled na njenu priču jer je stvarno odlična.

AnaLuar7 želim da ti čestitam još jednom rođendan. Sve najljepše i najbolje 💙🎂🥂💋

Odlučila sam da Emila i ždrebicu 🦄🐴 pišem cijeli oktobar, nastavci će izlaziti svaki dan.

Ivana i Lolu ću nastaviti da pišem cijeli novembar. A od decembra bi počela da pišem jednu zimsku, novogodišnju priču. Uvod bi izbacila 1.12.

Imam mnogo obaveza što se faxa tiče, ali nastavci će ići svaki dan jer vjerujte vi ste oni koji meni daju vjetar u leđa, koji mi uvijek osmijeh  na lice stavljaju. Hvala vam puno na svemu. Volim vas 💋💞💕❣️

Ako imate društvene mreže, kažite da vas dodam u prijatelje.

Na fb se zovem Branka Lukić
Na ig brankalukic98
Na snap chat brankal98

Mišljenja 💋🦄🐴?