Madrid

1.7K 139 61
                                    

Evgenija

"Znači, Makrena će biti dobro zbrinuta svaki dan. Njih dvojica će nju da obilaze svaki dan?" Bila sam jako nervozna dok smo letjeli avionom. Ta ogromna visina, i kada bih samo pogledala dole, bilo mi je odmah loše.

"Ništa se ti ne brini Evgenija. Njih dvojica su odgovorni. Jedan dan ide moj suprug, drugi dan od Nevene i sve tako u krug." Tješila me Katarina dok je listala časopis i čitala najnovije proizvode o šminkanju.

"Vidi ovaj bronzer, a tek ovaj ruž. Zar nisu divni?" Ushićeno mi pokazuje prstima na šta tačno misli.

A ja onako gledam, mislim se ništa posebno, kao da je bitno koje je boje, ili koje je poznate marke.

"Predivni." Kažem sa lažnim osmijehom.

"Nevena jesi li smislila koju ćeš frizuru da joj napraviš? Ovo sve mora da bude savršeno." Okrenula se Katarina Nevenu koja je sjedila iza nas i pila sok.

"Ništa se ti Kaća ne brini, kada naš model Evgenija dođe u moje ruke ima da pobijedimo. Već mogu da namirišem pobjedu kao što mirišem ovaj sok." Nosom je pokazivala gestikulaciju kako to izgleda, i onda smo sve tri prasnule u smijeh. Prstima sam brisala tragove suza od velike navale smijeha, a onda su njih dvije zaspala a ja sam gledala kroz prozor.

Molim te Bože, ako ne pobjedimo molim te da ove dvije krasne osobe što su pored mene ne budu tužne. Drugo je bilo na Jeleninom vjenčanju kada su me dotjerale, ali ovo je veliki grad, ko zna koliko će profesionalnih modela da se prijavi. Samo da one ne budu tužne.

A onda sam pogledala na sat i vidjela da nam predstoji još tri sata leta, i našla sam koliko toliko udoban položaj i zaspala.

******************************

"Molimo drage putnike da vežu pojaseve, uskoro slijećemo i osjetit ćete turbulencije. Ništa se ne brinite, upravo se nalazite u Madridu. Naša avio kompanija i mi Vam želimo lijep odmor. Do sljedećeg puta."

Iz sna čujem glas vesele i nasmijane stjuardese i sve tri uradimo kako nam kaže. Uskoro osjetim kako slijećemo na aerodrom u Madridu.

Uzimamo naše kofere i vani nas čeka automobil i momak možda starosti oko tridesetak godina, koji će nas direktno odvesti do našeg hotela predviđenog za takmičenje.

"Drage moje dame, dobro nam došle u Madrid a i na takmičenje. Plan i program nešto ste dobili putem Vaše e-mail adrese, ja Vam dajem i brošure tako da pogledate i organizujete Vaš dan a i raspored." Otvara nam vrata automobila i njih dvije sjedaju na zadnje sjedište, a on meni otvara prednja vrata. Nije problem odmah sjedam. I na retrovizoru vidim da nam stavlja kofere. Zaključava ga, i onda obilazi auto i sjeda do mene. Pali automobil i krećemo.

"I djevojke kako Vam se dopada Madrid?" Naš vozač prvi krene da priča dok nas vozi.

"Ni jedna nije bila, prvi put smo sve tri ovdje." Katarina koja ne sklanja pogled sa onih brošura mu odgovori.

"A kako nam se zove naš vozač?" Dodade Nevena.

"Onda je to super. Kada ste prvi put put bilo gdje, sve će vam izgledati čarobno. Možete da istražujete, da obilazite grad a i ono najvažnije ovdje vam je hrana čista desetka, bez obzira koliko puta ds ste došli. I da moje ime je Tomas." Završi dok gleda u mene.

Shvatim da ja nisam jedina pričala ovdje, pa odlučim da nas predstavim.

"Hvala Tomase, ovo je Nevena a ovo Katarina. Katarina je zadužena za šminkanje a Nevena za frizure."

"A ti? Kako se ti zoveš?" Stanemo na semaforu koji pokazuje crveno.

"Ja sam Evgenija." Kratko i jasno kažem.

"Ona je baš model i mi vjerujemo u pobjedu." U isti glas kažu i Katarina i Nevena.

"Pa Evgenija drago mi je. I želim vam svu sreću na takmičenju." Semafor pokazuje zeleno, Tomas kreće i kroz nekih petnaestak minuta stižemo ispred našeg hotela.

Dolazimo na recepciju, daju nam ključeve trokrevetne sobe, kažu nam broj i sprat naše sobe, a iza nas Tomas nosi naše kofere.

Kada otključam vrata, propustim prvo Tomasa.

"Možeš tu da ostaviš naše stvari i hvala ti." Prstom pokazujem na najbliži krevet.

"Djevojke srećno još jednom," ostavlja kofere i krene da izađe, ali se sjeti i dodade, "i Evgenija ako si slobodna večeras, mislim nemate nikakvih obaveza po planu da li bi izašla da ti pokažem Madrid?" Dječački se počeša po kosi.

"Da slobodna je. Čekaj je u 19h ispred recepcije." Odgovori Nevena umjesto mene.

"Vidimo se onda." Kaže Tomas kroz osmjeh i izađe iz sobe.

Ok. Šta se ovo desilo.

"Ajde Evgenija, zgodan Španac te samo hoće izvesti da upoznate Madrid a sutra je ionako naporan dan, tako da daj sebi malo uživanja. A nas dvije ćemo svakako večeras da se dogovaramo oko šminke i frizure. Ti nam uživaj." Zagrli me Nevena.

"U redu, ali pod jednim uslovom."

"Kojim?"

"Da nazovete i pitate kako je moja Makrena."

********************************

Emil

Odlučio sam da prihvatim onaj poziv za fotografisanje modela. Treba mi malo da izađem iz svega ovoga, fali mi moj foto aparat. Sve upute sam dobio i jedva čekam da sutra sve to počne. Iako su prošle dvije godine, dovoljno sam pio, izlazio i dopuštao Stefani i Nataliji da dolaze kod mene u stan.

Gledao sam se u ogledalo i shvatio da sam sebe izgubio u svemu tome. Godine prolaze a ja ne mogu da se više ponašam kao da imam petnaest godina.

Šta je bilo bilo je, šta nije bilo, nije ni bilo.

Šetao sam kasno navečer ulicama Madrida. Grad je bio pun. Možda ovaj novi posao bude nekakav preokret u mom životu.

Samo nisam znao da sam tu veče bio itekako u pravu.

Sjeo sam u obližnji "Fast Food" , još večeras to jedem, a od sutra više ne. Sve mjenjam.

Dok je Emil čekao svoju hranu, osjetio da je da mu srce lupa istim ritmom kao prije dvije godine. Jer samo nekoliko koraka iza njega su Tomas i Evgenija stali da joj on kupi od prodavača šećernu vunu.

Iste simptome imala je i Evgenija. Da bi smirila svoje srce, stavila je ruke na njega. Isto to je uradio i Emil. Stajali su tako, nesvesni jednog drugog ali srca su se znala raspoznati u toj velikoj gužvi.

A onda Tomas i ona su nastavili svoju šetnju, Emil se vratio do svoga stola. Ali i jedno i drugo su gledali oko sebe da uoče ono što traže. Mada to nisu uradili tu večer. Ali šta nam to sutra donosi?

Jer sreća je običnu tu ispred nosa, samo je mi još ne vidimo.

Poglavlje posvećujem mojim dragim curama koje jedva čekaju ždrebicu user231231 i zoki1999 😍🦄!!

Imamo Tomasa u priči, takmičenje uskoro počinje, Emil nam se mijenja. 💙

Mišljenja 🦄🐴?

Odlaziš i ti od mene|završena ✔Where stories live. Discover now