Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Zvanično moja

Emil

Eh da mi je neko rekao da će mene neko da zaprosi umjesto da ja to kao pravo muško uradim, iskreno rekao bih da je lud. Ali ovo je meni bilo mnogo slatko i nekako naše, jer Evgenija je to. Ona je jaka kao muškarac, i za mene i za nju. Divno je sve bilo. Ali kada sam ugledao foto aparat i one riječi, suze su mi iz kraja oka krenule. Obećali smo jednom drugom da ćemo sa njim da stvaramo bolje uspomene.

Nova godina i svi praznici su polako prolazili. U međuvremenu sam uspio da kupim manju farmu zajedno sa kućom i planiram da to tek ždrebici kažem tek nakon vjenčanja. Tačnije želim te iste večeri vjenčanja da je prenesem preko praga. Istina, nismo imali mnogo romantike, ali za tu večer radi nje, ću da ukrasim i pod, i krevet i stepenice sa laticama crvenih ruža i sa dosta mirišljavih svijeća.

U međuvremenu na imanje nam je stigao onaj Timi, Tomi. Znam da se zove Tomas, ali jednostavno ne mogu protiv sebe. Uvidio sam da gaji samo prijateljska osjećanja prema Evgeniji, pa sam se malo i smirio. Ali zapazio sam da je ostao očaran ljepotom od Jelene. Iako se mnogo promijenila, kako sa vanjskog izgleda više se toliko i ne šminka, i ne oblači provokativno. Tako se promijenila i njena unutrašnjost. Više priča sa svojom sestrom, jednom sam ih čak i zatekao kako gledaju film i pričaju o raznim ženskim temama.

A ja, ja bi za to vrijeme obilazio našu farmu da vidim kako napreduje. Želim sve da je u najboljem redu. Imao sam jedno divno iznenađenje i za Makrenu. Od seoskih priča, dizano sam da neko prodaje lijepog bijelog konja, a pošto je i ona sama vrijeme je da ima nekoga. Jer sudeći, dosadilo joj je da gleda skoro svaku veče mene i ždrebicu kako razmjenjujemo uzavrele i polagane dodire. Jer smo otkrili da najbolje tu radimo u sijenu.

Zakazali smo vjenčanje za par dana. Nismo htjeli ništa veliko. Bitno je da su oko nas ljudi koje volimo. Zbog te velike ljubavi prema mojoj ždrebici sam i pristao da mi upravo Tomas bude kum. Iako sam ja više bio da mi Makrenin budući partner tj. konj koji još nema ni ime bio kum. Ali šta da se radi. Stojim nervozno u ovom odijelu i željno čekam da je vidim. Mada bih ja ovo sve odmah preskočio, pobjegao bi sa Evgenijom na našu farmu, i znao bi vrlo dobro da nam ispunim vrijeme.

Evgenija

"Sestrice sutra mi se udaješ. Ne mogu ti opisati moju sreću." Ostavljajući moju kupljenu vjenčanicu na krevet, Jelena mi priđe. Dogovorili smo se, iako je Emil negodovao da večeras spavamo odvojeni. A i htjela sam još ovakvih trenutaka da mojom sestrom.

"Hvala ti. Ni ja ne mogu da vjerujem. Mislim nisam se nikad nadala da ću se i udati a kamoli za muškarca poput Emila." Crvenim se dok joj ovo pričam.

"Ludice moja, pričaj mi, kakav je u krevetu?" Obrve joj poskočiše dok željno iščekuju da joj kažem.

"Pa.. fenomenalan." Stavljam jastuk na lice, jer nikad nisam mislila da ću ovo sa nekim da pričam.

"Nemoj da se stidiš, sve je ovo dio života. Vjenčanica ti je prekrasna." Zahvalna sam joj što je promijenila temu. Odabrala sam zajedno sa Jelenom, Nevenom i Katarinom jedinstvenu vjenčanicu, u obliku sirene sa velikim izrezom na leđima, kako one kažu da Emila odmah bacim na koljena.

"Ovaj.. Jelena htjela sam te nešto pitati."

"Kaži."

O ovome sam danima razmišljala i definitivno sam sigurna u svoju odluku.

"Da li bi htjela da budeš sutra moja kuma?" Nervozno dok grickam nokte je upitam.

Jedna suza, dvije suze a potom potok suza izađe iz Jelenih očiju.

"Hej šta je bilo?" Grlim je.

"Stvarno ovo nisam zaslužila. Bila sam užasna prema tebi.."

"Šššš sve je to zaboravljeno. I hoćeš li mi biti kuma?"

"Naravno da hoću." Baci mi se u zagrljaj i tu noć smo sestrinski zagrljene zaspale.

Jutro nam je vrlo brzo došlo. Djevojke su odmah počele da me sređuju, a ja sam se samo prepustila njihovim rukama. Danas je moj dan da uživam. A i da se potajno u sebi smijem. Tomas je Emilu kum, i ja obožavam da ga vidim ljubomornog. Nešto se između njega i Jelene dešava ali ću to kasnije da ispitam.

Nakon pola dana, svi su otišli da zauzmu svoje mjesto, a ja sam otišla po svoju Makrenu. Htjela sam zajedno sa njom da odem do moje sreće i ljubavi. Sva onako sređena sam se popela na nju i otišla do Emila. A on kada me ugledao vidjela sam suze u njegovim očima.

Samo je tiho prošaputao volim te. Matičar je započeo svoj govor, a onda je došao red na nas i naše zavjete. Baš me zanima šta ima da kaže.

"Ljubavi moja, ždrebice moja hvala ti na svakom trenutku koje smo zajedno proveli. Zbog tebe sam zavolio životinje iako sam ih se plašio. Zbog tebe vjerujem u ljubav, u nas, u magiju. I želim da ostanemo cijeli život zajedno, i ja.. volim te ždrebice moja." Sada i meni suze klize, konačno sam dočekala i ja taj dan da sam nekome ovako bitna.

"Emile, bio si vrlo smiješan onaj dan kad smo se upoznali, kako si se plašio zmija i kako te moja Makrena dopratila do imanja. Sada imaš novi foto aparat i želim još uspomena da stvarmo. Volim te."

Razmjenimo prstenje a onda sam matičar proglasi vjenčanim i Emil ne čeka ni trenutka nego odmah napadne moje usne.

Bilo je lijepo gledati, sve naše voljene osobe tu na istom mjestu. Počeo je prvi ples, i samo mi je šapnuo da za mene kasnije ima iznenađenje. I ostali su nam se pridružili u plesu. Mama i tata tako savršeni dok plešu. A Tomas u jednom dijelu priča s Jelenom. O biće tu svačega.

"Šta misliš da sada pobjegnemo?" Parče torte mi zapadne u grlu, kad čujem šta mi Emil predlaže.

"Ali ovo je naše vjenčanje." Počela sam da negodujem iako sam i ja željela da samo nas dvoje budemo sami.

"Imamo pravo da pobjegnemo." I samo tako se polako išunjamo sa našeg vjenčanja.

"Sada ću ti staviti povez." Stavlja mi crni povez na oči i potom krećemo negdje sa autom. Nakon pola sata vožnje stali smo.

"Izađi." Polako mi je govorio gdje da stanem a onda sam skinula povez. Ostala sam iznenađena.

"Ovo..?"

"Ovo je ljubavi naš novi početak. Ždrebice ovo je naša farma sa životinjama."

Kroz kratke crte dok je naš poljubac trajao mi je objasnio da nam je kupio ovo za nas, imamo malo životinja ali zajedno ćemo to imati još više. Pa čak i moja Makrena ima svoga budućeg partnera.

A kada smo ušli u kuću sve je bilo posuti laticama i mirisne svijeće su bile postavljene.

"Ovo je za nas ždrebice."

"Nisam znala da si ovako romantičan."

"Za tebe ću biti sve to i još više. Volim te."

"Volim i ja tebe."

Tu noć na laticama i odsjajem svijeća smo stvorili jedan novi život.

Ostalo je još dva nastavka i kraj😭

Ostavite 🌟 i 🖋️!! Hvala vam što čitate Emila i njegovu ždrebicu🦄🐴💕