Odlaziš i ti od mene|završena ✔

Eva

Evgenija

"A o čemu bi mi to trebali da razgovaramo?" , podrugljivo sam upitala. Još mi je samo on falio danas, a tako mi je bilo lijepo sa Emilom ovih par dana.

"Nemoj da si takva Evo."

Kada sam čula ovu zadnju riječ, Evo, samo me je Matija zvao ovako zbog moje govorne mane. A zašto baš sad? Nakon svih tih godina. Istina osjetila sam samo gorčinu ali nisam to htjela da mu pokažem.

"Evgenija, moje ime je Evgenija koliko se ja sjećam, a ne Eva." , kažem mu dok ruke stavljam jednu preko druge.

"U redu Evgenija. Izvini neću više nikada bez tvoje dozvole da kažem tu riječ.. Eva."

Tu zadnju riječ je tiho rekao.

"Imam mnogo obaveza ovdje, pa ako nemaš ništa protiv zamolila bih te da izađeš iz štale. Ipak si ti cijenjeni košarkaš a ovo je ipak štala ne bih htjela da ti se ovaj "miris" uvuče u tu tvoju skupocjenu odjeću."

Sad razumijem onaj osjećaj kada dobijete šansu da imate pet minuta i da  kažete sve ono onima koji su vam nanijeli samo ružno. Ko čeka taj i dočeka.

Na ove moje riječi on se samo nasmije. Nije to bio omalovažavajaći osmjeh, nije bio ni nalik ismijavanju nego bio je to onaj osmjeh kako se on iskreno dječački smijao dok smo išli u školu.

"Ne brini se ti za moju odjeću, uvjek mogu drugu da kupim."

Okej, već mi postaje ovo čudno što on tu normalno sa mnom priča kao da se ništa nije dogodilo. Ne razumijem te osobe ponašaš se kao da se ništa nije dogodilo. Stvarno moraš svoju savjest ubiti. Mrzim dvolične ljude.

Taman dok mu želim da kažem da napusti ovu štalu, njegov pogled se zaistavi na mojoj glavi, polako mi se približava a ja idem u nazad. Ne razumijem šta hoće. Kada dođem do zida on jednom rukom približi se mojoj kosi i uzima slamu sa nje. Nisam ni znala da mi se zakačila tu. A onda se njegov pogled zaustavi na mom licu i spušta se sve do usana. Svoj pogled drži nekoliko trenutaka a ja dobijem takav osjećaj da ga udarima. I uradila bih to da nas nije Emilov glas prekinuo.

"Nešto se dešava?" . Odmaknem se brzo od Marijinog tijela i dok pokušavam da objasnim Emilu da nije ono što misli, Matija se ubaci.

"Emile, kume taman sam malo prošetao i došao sam ovdje da vidim Evinu.. tj. Evgenijinu kobilu. Stvarno je divna. A slučajno se na njenoj kosi našla slama." , svojim rukama pokazuje tu slamku slame.

Na Emilom licu ne mogu ništa da pročitam. Ima tu pokerašku facu.

"I Matija kakao je bilo na medenom mjesecu? Pričao sam sa Jelenom."

"Pa bilo je u neku ruku dobro, al morali smo se vratiti jer ja imam utakmicu. Ona je htjela duže da ostane ali eto.." , reče mu Matija.

Sve troje tako stojimo u toj čudnoj tišini.

"Ništa ja, odo ja do moje žene, a kasnije ću doći da vidim kobilu. Emile ideš sa mnom?"

"Ajde ti Matija, i ja ću za tobom. Stignem te ja"

"Važi kume."

Čim vidim da je Matija napustio štalu, počinjem da se približavam mom Emilu i stavljam ruke na njegov vrat. Njegovo lice je i dalje isto.

"Emile, falio si mi."

"Bila si ti u dobrom društvu." , Nekako uspije da mi kaže.

Nije valjda.

Emil je ljubomoran.

I zašto se to meni dopada?

Pa.. ne smijem se puno radovati a šta ako i on osjeća nešto prema meni. Možda me voli? Šta bi dala za to? Ma sve.

"Neko nam je ljubomoran?" Ja ne bi bila ja kada ga ne bih upitala.

"Nisam. Na koga da budem ljubomoran Evo?"

Znači čuo je tu riječ.

Znam ja kako će on da postane onaj stari Emil a ne ovaj mrgud.

"To su gluposti, ja imam svoj nadimak i samo me tako jedna osoba može da me zove."

Ostavljam poljubce duž njegovog vrata. Osjetim pod svojim usnama da mu se stvara osmjeh ali trudi se da mi to ne pokaže.

"A je li? A koji je to nadimak?"

"Ždrebica." , sa ponosom mu kažem dok mu raskopčavam košulju koju je u međuvremenu od jutros promjenio.

Na ovu riječ ruke spušta na moju zadnjici a noge omotavam oko njegovih kukova.

Usne nam se spajaju u snažnom poljubi i popodne opet provedemo na sijenu.

Dok mu ležim na grudima, Emil započinje prvi razgovor.

"Znaš imam novosti."

Na ovo sam se malo ukočila. Šta ako mi kaže da odlazi. Mislim oni su se vratili sa medenog mjeseca, slike su gotove. A ja. Ne bi mogla ponovo da ostanem sama. Ne kad sam njega našla. Polako ustajem i svoj pogled usmjerim prema njemu.

"Kaži."

Trudim se koliko toliko biti mirna i sabrana. Samo da ne kaže da odlazi. Samo to ne.

"Danas dok sam razgovarao sa Jelenom ponudila mi je još ponudu koju nisam mogao da odbijem i da ostajem ovdje bar još pet mjeseci."

Snažno mu se bacam u zagrljaj. I ljubim ga. To. To. To. Konačno neke koristi od moje sestre.

"Čekaj, čekaj ždrebice."

Kada se odvojim od njega postiđeno mu kažem izvini.

"Jelena mi je ponudila ja je fotografišem i pratim na mis, koji će se održati u ovom gradu, i ja sam pristao. Samo sam odlučio da nađem neki stan. Da ne budem na teretu ovdje."

"To je odlično. Dopada mi se ta ideja."

"Kada nađem stan tu bi se mogli viđati i dalje."

"Ja sam za, a sada se oblači i idemo da tražimo stan."

Ostatak dana provedemo u šetnji gradom i traženjem stana.

Mišljenja 🐴🦄💞💕?