skinny love » 2nd season of criminal

d r u g i d i o

Keri P.O.V.

Kihnula sam jer mi je hladni vjetar udario u nezaštićene obraze. Zacrvenila sam se i brzo uzela maramicu iz crne torbice. 

- Nazdravlje. - rekao je duboki glas i odmah sam znala kome pripada taj iako grub i dubok, u isto vrijeme predivan glas. Pogledala sam prema smeđim očima koje su mi se smijale. Je li se on meni smije? Pokušala sam da ne izgledam kao srna pred farovima, lagano sam zatvorila oči da bih izbjegla susret i onda spustila pogled na moje koljena. 

- H..vala? - promrljala sam nesigurno i morala sam pogledati prema gore. Kratka smeđa kosa je plesala dok ju je vjetar nosio na sve strane. Ugrizla sam se za usnicu i pokušala zaustaviti svoje buljenje u najljepše lice ikada. Savršen je izvana, iznutra.. o tome bi se već moglo popričati. 

- Što pišeš? Zar nisi rekla da si zauzeta? - pitao je i pokušala sam shvatiti da li je ljut ili nije. No, kada se nasmijao shvatila sam da nije ljut jer sam ga lagala. 

- Uh, pa.. pomagala sam mami danas i sad sam izašla, - zatvorila sam svesku i stavila ju sa strane. 

- A što pišeš? - rekao je, skoro hvatajući moju dražesnu sveskicu.

- Uh tajna. - uzela sam brzo svesku, držeći ju čvrsto u svojim rukama. Podignuo je obrvu no klimnuo glavom. Uzdahnula sam kratko, i pogledala ponovo prema njemu. Ovaj put se smijao. - Ja bih.. trebala doma, da .. - rekla sam i brzo se podignula na noge. 

Francisco P.O.V (je li vam nedostajao? hihi)

Gledam sam ju kako se lagano diže na noge i shvatio sam da je zapravo sjedila na dekici. Da, normalno.. Bože kako nevino stvorenje stoji ispred mene. Pogled joj je pao na moju raskopčanu duksericu i njena ruka je lagano krenula da zakopča duksericu. Mislim da nije bila svejesna što bih ja sve radio s njom u tom trenutku. Pogledao sam ju, kako nevino, zakopčava duksericu. Imao sam osjećaj da vidim mamu kako se trudi zakopčati moju duksericu. Ako ništa imat će veliki plus kod mame. Ogromni.

- Podsjećaš me na moju mamu. - rekao sam i dozvolio sebi da se približim toliko blizu da mogu osjetiti njen opojni miris šampona. Zacrvenila se malo, pa sam se odmakao. Ne želim da ju uplašim ili odmaknem od sebe. Ovo je vjerovatno najviše što će mi se ikada približiti. 

- Prehladit ćeš se.. - prošaputala je kao da upravo nisam rekao kako me podsjeća na moju mamu. I prije nego što sam mogao reagovati, njene ruke su napustile moja prsa. Okrenula se, shvatio sam da je već zakopčala duksericu. Počela slagati malenu ljubičastu dekicu. Pokušala ju je zamotati u pravilan kvadrat. Široko sam se nasmijao kada sam shvatio koliko vodi brige o nekim malim stvarima. To je bilo slatko, kao i vidjeti ju da pući svoje usnice dok pokušava složiti prokletu deku.  Iznervirano je uzdahnula kada joj je jedan kraj bio duži od drugog.  Nasmijao sam se na što se ona zacrvenila i pogledala me, skoro pa tužno. Imao sam osjećaj da sam samo zbog njenog pogleda poludio. Lagano sam uzeo deku iz njenih ruku i savio je onako kako je željela. Gledala me je onim slatkim očicama. 

- Je li oke sad? - pitao sam i pogledala me je, stidljivo. Oh koje oči.. Polizao sam donju usnicu i ona se nasmijala. Bio je to mali, jedva vidljivi osmijeh. Ali je bio osmijeh. I ja sam se nasmijao, dok sam ju gledao. Oke, trebao bi se moći suzdržati. Obrisao sam prstom nepostojeći znoj sa svog čela. Ona me je još uvijek proučavala onim lijepim smeđim očima koje su sjajile iako sunca nigdje nije bio. No u njenim očima sam vidio sunce. Pravo žuto sunce. 

- Uh.. hvala.. - rekla je i lagano prihvatila bilježnicu i dekicu blizu svojih prsa. Gledao sam ju kako čuva te dvije stvari kao nešto najvrijednije na svijetu i shvatio sam kako ja nikada nisam čuvao ništa tako čvrsto. No nju bih. Čuo sam Austinov i Joshov glas i zabrinuo sam se da bi joj mogli nauditi. To ne želimo.