skinny love » 2nd season of criminal

d v a d e s e t i p r v i d i o

Gledala sam u dečka par sekundi. Austin. Kovrdžava kosa. Smeđe lijepe oči. I onda pitanje. Kako sam ja mogla se uopšta zabavljati s njim? On izgledao kao popularni dečko. A ja sam sigurna da nisam postala popularna cura u dvije godine. Za sekundu su se vrata otvorila i Francisco je ušao u sobu što mi je kratko izmamilo osmijeh na usne, i Austina natjeralo da drži ruke na koljenima. 

- Austin, dođi malo van. Da popričamo. - Francisco se nasmijao, na što se Austin digao na noge. Okrenuo se prema meni i prošao rukom kroz moju kosu na što sam se zarumenila.

- Doći ću u kućnu posjetu. - nasmijao se lagano, i čula sam Francisca kako nešto mrmlja, i u sekundi su izašli van. Još uvijek sam stojala u čudu. Mučila sam se sa mnogim pitanjima. 'Tko je zapravo Austin?', jer nema šanse da sam se ja zabavljala sa takvim tipom. 'Tko je meni Francisco?', bio je tu kada sam se probudila. I ono osnovno 'KAKO SAM NAGOVORILA MAMU DA MI DOPUSTI DA OFARBAMA KOSU U LJUBIČASTU PRIJE FAKSA?!' No, iz svih mojih razmišljanja me prekinula buka ispred vrata. I mama i Roger, Austinov tata i izgleda mamin dečko su čuli isto. Dignula sam se na noge iako ne bih trebala, no malo sam znatiželjna. Lagano sam polizala usnice i navukla papuče na noge. Brzo sam otvorila vrata, osjećajući lagano nesvjesticu i shvatila da se Faustin(Francisco i Austin) naguravaju. Volim da pravim shipove od ljudskih imena. Recimo, Feri, ili.. Kustin. Mada, Feri zvuči ljepše. Neki instinkt me je naveo da potrčam do Francisca i zagrlim ga. Osjetila sam njegov zbunjeni pogled. Nisam ni sama bila svjesna.. ali nešto me je navelo da ga zagrlim.

- On je psihopata! Ne možeš ga grliti. Prvo te je zlostavljao, a onda počeo da te prati. - mogla sam čuti uzdahe svoje mame i Rogera koji su nas promatrali. I sam Francisco je izgledao začuđeno. Odvojila sam se od njega, kako psihopata?

- To su ti kretenu maloumni! Pokušavaš iskoristiti ovu situaciju da bi joj se približio! - Sada se Francisco derao i imala sam osjećaj da me glava rastura. 

- Ne, to si ti! Kako možeš lagati?! - Austin se dreknuo i uzdahnula sam, brzo ulazeći u svoju sobu, mrmljajući 'odlazite', samo dvije sekunde su bile potrebne da čujem kuckanje na vratima.

- Keri, Keri.. malena. Otvori. - čula sam Franciscov glas i lagano polizala usnicu, gledajući u svoje prste. Više nisam bila sigurna u ništa. Moja glava je puna rupa i prosto ne znam kome i čemu vjerovati. 

- Francisco, molim te idi. Rekao si mi da je bolje da se svega sjetim. Idi i pusti me da se sjetim svega. - prošaputala sam i skoro da sam mogla osjetiti njegove ruke na vratima.

- Dobro, ako ti tako želiš.. Želiš li tako? Reci 'ne', ha? - malo sam se nasmijala jer je uporan, no sasvim oke je to. 

- Francisco, vidimo se kada se vratim u školu.. - promrmljala sam i čula njegov uzdah. Prošla sam rukom kroz kosu.

- Dobro, vidimo se.. onda.. budi mi dobro. I ako bilo što trebaš nazovi. Imaš moj broj. - čula sam njegov glas i klimnula glavom, iako me nije mogao vidjeti. Zatvorila sam oči i htjela samo da se sjetim tih godina. (...)

Dan zaljubljenih. Lagano sam se igrala sa svojim prstima, gledajući u crvenu majicu sa velikim srcem, uske crne hlače i svoje uggsice. Mama mi je kupila par novih stvari jučer, za povratak u školu. Navukla sam crnu jaknu i crvenu kapicu i popravila svoju kosu. Brzo sam izašla iz kuće, poslije pozdrava sa mamom i kratkih poljubaca te onih 'čuvaj se'. Auto me je čekalo i kako sam shvatila.. to je Francisco. Izašao je iz auta, držeći malenog plišanog medvjedića, skoro istog kakvog imam u sobi i da.. shvatila sam. Tog ogromnog medvjeda mi je kupio Francisco, pročitala sam poruku,a pored toga.. Shvatila sam da ja i Francisco imamo i zeca zajedno, i mislim.. da smo ja i on bili zajedno prije nesreće.. I iskreno? Mislim da smo bili jer.. kada mislim o njemu, osjećam to nešto pod kožom. Pružio mi je medvjedića sa laganim osmijehom i ja sam se zarumenila jer je medvjedić za mene.

- Sretan dan zaljubljenih. - nasmijao se i ja sam ga pogledala, i možda sam se malo zakikotala. Medvjedić je bio presladak. 

- Hvala ti.. Ja tebi nisam kupila ništa. Zapravo, iskreno, te nisam ni očekivala jutros. - malo sam klimnula glavom na što se on samo nasmijala.

- Nije bitno. Dovoljno je da te vidim i to je sve što je potrebno. - zakikotala sam se malo i zarumenila jer je to slatko. Lagano je otvorio vrata svog automobila. Nasmijala sam se i ušla unutra. Promrmljala sam 'hvala ti'. Gledala sam u bijelog medvjedića sa osmijehom. Podsjećao je na Francisca sa tim velikim smeđim očima i eto.. ne mogu si pomoći. Ne znam, ne sjećam se ni trenutka sa Franciscom ali osjećam to. Negdje ispod kože, osjećam to. Osjećam tu povezanost i sigurna sam da je Austin lagao. Francisco je ušao u auto i pogledala sam prema njemu. - Sve oke? Možemo krenuti? - provjervao je.

- Dap, možemo krenuti. - nasmijala sam se, čuvajući medvjedića u svojoj desnoj ruci, i dalje gledajući u Francisca. - Pa.. jesi išta učio danas? - pitala sam ga i on se samo nasmijao, odmahujući glavom.

- Ne, ali sam ti zaboravio reći da danas imamo pismenu iz.. engleskog? Sorry, ljepotice. - nasmijala sam se malo jer su pismene omiljene i onda mi je naumpalo. Moja priča? Do kojeg sam djela došla? Jesam li pisala redovno? Što se desilo sa mojoj pričom? Osjetila sam nenormalnu potrebu za internetom. - Treba ti nešto? - pitao me je i ja sam pogledala prema njemu.

- Imaš li internet na bonove? Treba mi internet na sekundu. - promrmljala sam i on se nasmijao, pružajući mi telefon. Uzela sam njegov telefon i shvatila da sam mu ja pozadina. Gledala sam u svoje ruke sa laganim osmijehom. Zacrvenila sam se i shvatila da.. su moje sumnje bile tačne. Ja i Francisco smo bili u vezi. I opet se pitam jedno. Kako sam ja dobila ovakvog dečka?

__________________________________________________

haha, šta kažete? kod mene valentinovo ranije, volim vas i to je to x