skinny love » 2nd season of criminal

p r o l o g

Francisco(čita se Francisko) P.O.V.

Gledao sam profil njenog malenog i nježnog lica. Lagano dugi nosi koji sam bio siguran da nije voljela na sebi, iako joj je predivno stojao i nisam ju mogao zamisliti sa bilo kakvim drugim oblikom. Lagano ljubičasta kosa sa nijansama crne boje. Nasmijao sam se malo sam sebi. Prestani buljiti u nju, okreni glavu. Pokušavam se dozvati ali ne mogu. Gledam u svoje ruke i pokušavam ne misliti na djevojku prelijepog osmijeha, duge ljubičaste kose i predivnih smeđih očiju.. Prestani misliti o njoj. Austin me gura jer me je profesorica prozvala i nemam pojma koji je odgovor na pitanje.

- Ma ne znam, piši jedan. - rekao sam, slobodnjački. Nikada nisam imao strah od tih glupih ocjena. To je samo brojka, a škola je samo ustanova. Završit ću srednju, tata će mi platiti faks i radit ću kod njega u firmi. Savršen život. Pogledao sam prema njenoj klupi. Oči su joj se raširile od straha jer sam ju gledao i opsovao sam ispod daha. Zašto sam ju plašio? Brzo je pogledala u svoje prste koji su bili obojeni snježno bijelom bojom sa šljokicama. 

- Smišljaš što ćemo raditi našoj novoj učenici? - čuo sam Josha. Bio je okrenut prema meni. Klimnuo sam glavom, i lagano se ugrizao za usnicu. Zvono je oglasilo kraj časa i polagano sam se dignuo na noge. Uvijek je ostajala zadnja. Nije htjela da se gura među drugima. Bio sam siguran da ju je bilo strah. Nije imala nikoga i za to sam dijelom sam ja kriv. Gledam ju kako popravlja bijeli vuneni džemper i povlači ga preko malene zgodne guze. Primjetio sam ja i malenu oblu guzicu.. Spustila je rukave preko prstiju i čuvala ih tako. Ruke su joj bile prekrižene preko grudi, i ispod njih je čuvala svesku i knjigu. Josh me je gurnuo van iz učinioce i shvatio sam da sam promatrao kako se sprema da izađe iz učinioce. Oh Bože.. Ne smije mi se ovo dešavati. Ne smijem gajiti osjećanja za nju.

Carrie(čita se Keri) P.O.V.

Čekala sam da svi napuste učiniocu. Nisam voljela gužve. Nisam voljela puno ljudi, nisam voljela ljude. Osjećala sam se nepotrebno. Izašla sam iz učinioce, ljudi su prolazili pored mene kao da i ne postojim, čisto gurajući me ako im zasmetam. Duboko sam se ugrizla za usnicu i nekako sam se probili kroz gužvu do svog ormarića. Otvorila sam ga, gurajući svoju knjigu unutra. Naravno, ormarić je bio pun papirića u različitim bojama. Dohvatila sam samo jedan, već sam znala što piše unutra. 

'Odvratna si.'

Udišem duboko da bih se smirila. Ne želim plakati. Ne bi bilo dobro da plačem. Zar ne? Ne smijem si to dozvoliti. Osjećam ruku na ramenu kako me okreće prema sebi i susrećem se sa troje dečkiju koji su mi uništili početak nove školske godine. Josh, Austin i Francisco. Koliko god su bili zgodni, toliko su bili podli. Bezosjećajni. Josh me je uhvatio za zapešće ruke, stiskajući ga čvrsto svojom rukom. Ispustila sam bolan jecaj i on me je gurnuo, moja leđa su se pritisnula uz zatvoreni ormarić.

- Jesi li pročitala sa ljubavlju napisane poruke? - Austin me je pitao, gledajući u mene. Nasmijao se, više nego zlobno, prilazeći mom ormariću. Izbacivao je jednu po jednu knjigu. Vrisnula sam, no Josh me je uhvatio i nisam mogla pomjeriti.

- Oh.. Dragi dnevniče. - Austin se nasmijao, čuvajući crvenu bilježnicu. - Danas sam imala grozan dan. - pročitao je i nacerio se. - Nadam se da si ga imala radi nas. - rekao je i pogledala sam u Francisca koji se kidao od smijeha kao i Josh. Pokušavam gurnuti Josh sa sebe ali ne ide mi baš najbolje. 

- Ostavi to. To su moje stvari. - vrisnula sam, no vidjela sam kako djevojka trči prema nama. Uhvatila je Francisca za ruku. 

- Profesorica ide. - Djevojka je prošaputala Franciscu i vidjela sam Austina kako gura moje stvari. 

- Ako čujem da si nešto rekla nekome.. zažalit ćeš. - Austin mi je zaprijetio prije nego što su nestali. Pogledala sam prema svom zapešću koje se crvenilo i znala sam da će uskoro pomodriti. Lagano sam obrisala suze koje su se kupile u mojim očima. Zaključala sam ormarić i krenula prema učionici za muzičku kulturu. Nisam bila dar za pjevanje, ali voljela sam pisati. Htjela sam se probati u muzičkoj kulturi kao tekstopisac. Zvono je oglasilo početak časa. Sjedila sam u učionici i gledala nepoznata i malo poznata lica kako ulaze u učionici. Bila sam nova učenica i shvatila sam da se ovdje baš takvi zlostavljaju. Bila sam drugačija od svih koji su sjedili u klupama. Svi su bili isti. Osjećala sam da ne pripadam ovdje ali moja mama je napokon bila sretna. Našla je novog dečka koji živi ovdje i zajedno će početi živjeti. Ja ga još nisam upoznala, ali mama kaže da i on ima djecu mojih godina. Nadam se da će oni biti barem prijatni. Sjedim sama u klupi i uočavam da samo Francisco pohađa. Brzo spuštam pogled jer ne želim da pomisli da ga posmatram, ne želim ga naljutiti. Prvo sam mislila da muškarci nikada ne bi udarili djevojke, ali.. otkad sam krenula u ovu školu sve se zapravo promijenila. Više to ne mislim. Osjećam da neko sjeda pored mene i gledam u smeđe oči koje me gledaju.

- Hej. - govori zlobno i naslanja se u stolicu. Francisco. Možda ipak nisam trebala izabrati ovaj predmet. Čuvam ruke na svojim koljenima i gledam ispred sebe. - Nećeš me ni pozdraviti? Tužno. - rekao je, cereći se. Preokrenula sam oči i osjetila kako njegova ruka hvata moju bradu i tjera me da ga pogledam. - Nemoj da bi preokrenula oči na neku moju rečenicu više ikada. - imala sam osjećaj da je zarežao. Oči su mi se brzo napunile suzama jer su njegovi prsti vršili grozan pritisak na moju bradu. Klimnula sam glavom i imala sam osjećaj da su se njegove oči smekšale. Ma da možeš si misliti.. pustio mi je bradu i pogledao prema profesorici. Bit će ovo teška školska godina.

________________________________________________________
ne znam koliko toga razumije te x svi oni koji nisu čitali criminal isto mogu shvatiti ovu priču, francisco je dijete od amaranth i harrya, oni će se također spominjet i da francisco je zlostavljač ali je zaljubljen u carrie heh. uživajte x želim komentare da vidim vaša očekivanja?