skinny love » 2nd season of criminal

d v a d e s e t i d r u g i d i o

[NAPOMENA: ONA SE NIJE SJETILA SVEGA, ONA SAMO IMA JAKE OSJEĆAJE ZA FRANCISCA IAKO GA SE NESJEĆA, TAKO DA: NIJE GA SE SJETILA I NIJE SE NIČEG SJETILA.]

Prešla sam prstom preko svog puno ravnijeg stomaka. Izgleda da sam malo i smršala od 15-te godine. No, ono što sam primjetila je riječ. Riječ u rezana u moj stomak i shvatila sam da se nikada nisam prestala rezati. Kada sam bila manja, bila sam dosta depresivna. Bilo je teško jer nikada nisam imala prijatelja i mama je puno radila. 'Bezvrijedna', puno puta sam u životu napisala tu riječ na svoj stomak, noge ili na zglobove.. no nekako sam se nadala da ću to 17-te godine prestati to raditi. Polizala sam donju usnicu, spuštajući majicu kada je mama ušla u sobu. 

- Oh, dušice.. Jesi li dobro? Boli li te glava? - pitala me je sa vrata, na što sam ja samo odmahnula glavom.

- Dobro sam. Malo gladna? - ona se samo nasmijala, uzimajući moju ruku i povlačeći me dole. Vidjela sam ju kako se osmjehuje.

- Imaš gosta. - namignula je ka meni i gledala sam u nju kao krava u šarena vrata. No, sve je bilo jasno kada sam vidjela Francisca. Shvatila sam sama da smo bili u vezi prije nesreće, ali se ne sjećam svih tih detalja. Ne sjećam se kako sam mu se ja mogla svidjeti. Francisco je mahnuo, vidjela sam da čuva neku kutiju u rukama i nasmijao se. 

- Pa, hej. - polizao je vjerovatno suhe usnice, i ima predivne usnice. - Mislio sam da idemo malo van? Mama je napravila neke kolače i želi da probaš, pa ono? - ne sjećam se njegove mame. Ali je sigurna lijepa kao on. 

- Pa, ovaj.. mislila sam učiti, znaš da sutra imamo test iz kemije. - promrmljala sam na što je on napravio tužnu facu i uzdahnula sam. - Nosimo knjigu sa sobom. - dodala sam i brzo se popela na sprat, navlačeći debelu trenerku i uvukla sam majicu u trenerku, navlačeći jaknu preko i svoje timberland čizme. Uzela sam knjigu iz kemije i sišla dole, smijuljeći se Franciscu.

- Ponesite i čaj. - mama je dodala i pružila termos flašu Franciscu. Kada je napravila čaj? Lagano sam se nasmijala, ljubeći njen obraz i došla sam do Francisca, izlazeći iz kuće s njim. To je čudno. Znate. Izgubite dvije godine života. Imate dečka. Kojeg zapravo ne znate. Ali se osjećate nenormalno predivno u njegovoj blizini. I on je tako predivan. Tako da.. nije da zamjerim što imam dečka, ali.. huh?

- Pa, koliko stranica imamo iz kemije? - Francisco je prekinuo ugodnu tišinu koja je bila između nas. Nasmijala sam se malo i pogledala prema njemu.

- 45. - rekla sam kao da to nije ništa. Bila sam veoma intaligentna, i učenje predmeta poput kemije, istorije ili geografije su mi jako dobro išle. 

- Uh.. kako ću ja to naučiti? - promrmljao je i ja sam se zakikotala na to, gurajući svoje ruke u rukave džempera, krijući svoj osmijeh. To je bila jedna od stvari koje sam radila.. Jednostavno nisam voljela svoj osmijeh. Nisam volila taj razmak izmađu prva dva zuba kao razmak između dva grada, no.. svejedno. - Nema skrivanja osmijeha. - čula sam Francisca, pogledala sam prema njemu i zarumenila sam se. Pokazao je na neku klupu koja za divno čudo nije bila pod snijegom. Stavila sam dekicu iz torbe, da, da.. Razmišljala sam i o tome. Stavila sam dekicu na klupu prije nego što smo sjeli dole. Spustio je kutiju i termos flašu između nas, lagano se smijuljeći.

- Što ti je tako smiješno? - podigla sam obrvu, no on nije ništa rekao. Samo je otvorio kutiju i ugledala sam waffle. Otkad su waffli kolači? On se samo nasmijao i pružio mi kutiju. Uzela sam jedan od waffla, i zagrizla. Okus je bio iznimno.. poznat. Lagano sam zatvorila oči od jake glavobolje koja je preuzela moju glavu. 

- K-Keri, jesi dobro? Je li te glava boli? - prošaputao je i klimnula sam glavom, čula sam neke zvuke i ubrzo me je zagrlio, naslanjajući glavu na njegova prsa, gurajući glavu u njegova prsa. Poznati miris mi je napunio nosnice. 

- Sve je čudno.. Kao ad sve ovo već znam. Tvoj miris. Waffle.. ali ne mogu se sjetiti. Francisco.. ja.. - prošaputala sam i rasplakala sam se. On se potrudio da me digne na svoje krilo i sasvim mi je bilo svejedno. Zagnjurila sam glavu u njegov vrat, plačući u njegov vrat.

- Sve je uredu, samo se smiri. Moraš se smiriti.. Zaboljet ćete glava još više. - prošaputao je na što sam se ja pokušala smiriti. Otvorila sam malo oči i izvukla glavu iz njegovog vrata. Obrisao mi je prstom suze i shvatila sam kako blizu smo jedno drugom. Poljubio je moj nosić, smiješeći se prema meni.

- Sve je ovo čudno.. Nemaš pojma kakav utjecaj imaš na mene. Kako me svaka tvoja riječ, tvoj glas.. sve me to pogodi. I onda kao da te znam već godinama.. i onako.. ne znam što da kažem. Mislim da je najbolje da odem doma sad.. - prošaputala sam jer sam bila na rubu suza ponovo, no on me je zagrlio samo.

- Ne, ne.. sve ćemo ovo zajedno proći. Sjetit ćeš se svega.. Svakog trenutka. Obećavam. - dao mi je iskreno obećanje i nasmijala sam se lagano, gnjureći svoju glavu u njegova prsa ponovo, moji prsti prolazeći kroz njegovu mekanu kosu. I shvatila sam da ... sam i sa ovakvim životom trenutno sretna.

(tri sata poslije..)

Nakon što me je Francisco odveo do kuće, shvatila sam da mame nema kod kuće, a to znači.. cijeli dan = Doctor Who dan i shvatila sam da je to raj. Trenutno sam u raju. Jela sam sladoled usred zime, sa velikom žlicom i nije me bilo briga za kalorije. Bila sam pod debelom dekom i smijala sam se na situacije koje samo Matt može izvesti. No, neko me uvijek mora prekinuti. Čula sam zvono na vratima i lagano sam se dignula, uzdišući, spuštajući kutiju sladoleda na stol sa žlicom unutra. Polako sam otvorila vrata i gledala sam u Austina koji je plakao.

- Keri, molim te.. Keri, voli me.. Molim te.. - molio me je za ljubav. Uhvatio je moju ruku, čvrsto. - Molim te.. Što Francisco ima, a ja ne? Keri molim te.. - ovaj put je vrištao i imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti od nove glavobolje. Nekako sam izvukla ruku i zatvorila vrata, no on je počeo lupati po vratima. Ispustila sam prestrašeni vrisak. Lupao je na vratima, derući se.

- Samo idi, Austine. - vrisnula sam, tražeći svoj telefon. Osjetila sam suze kako mi naviru i to su bile one uplašene suze. Prvi broj koji sam pritisnula je bio 'Francisco.' - Samo se javi, molim te.. - prošaputala sam, gledajući u svoje drhtave ruke.

____________________________________________________________