Francisco P.O.V.
Tama je lagano dopirala u moje srce, dok sam sjedio na glupom žutom kauču i u rukama držao malu pufnastu životinju. Pogledao sam ka dole, znak naše ljubavi, mali zec koji sada i nije bio tako mali. Sjećam se kada je taj zec bio moj motiv da se pojavim ponovo kod Keri, kada mi je to bila jedina šansa da ju vidim. Onda smo se počeli zabavljati, i sve je naravno bilo savršeno u tih par dana, i onda sam ja onako cinično odlučio da joj napravim najbolji 17-ti rođendan koji je upropastio sve. Sve ono što sam gradio sam uništio. Sani se trudila, trudila se da prekrije bol koju joj je stvarala ta potraga za izgubljenom kćerkom. Dvije pune sedmice nisam vidio njene smeđe oči, dugu ljubičastu kosu, te njene kratke kako bi ih ona zvala 'zdepaste' prste koji su joj prolazili onako nesigurno kroz kosu dok se smješkala. Bilo je teško samo sjediti, no nisam mogao. Bojao sam se da kada ju nađem.. pa da to neće biti ona. Da ću gledati u hladno tijelo ili unakaženo tijelo mog svijeta. Da, divan sam dečko kada nemam snage da se dignem na noge i počnem ju tražiti. Policija mi je naredila da ostanem u kući također, već su me jednom priveli zbog mješanja u policijska djela. I sve što sam mogao je sjediti na žutom kauču, zamišljajući njenu malenu figuru do mene, njene prste koji prolaze kroz krzno našeg zeca. Nedostajala mi je. Nedostajao mi je osjećaj da je tu, i da nigdje ne ide. Ne sjećam se kako no zaspao sam na žutom kauču i probudili su me jecaji Sani(Kerina mama-ako ste zaboravili), bili su to sretni jecaji i pogledao sam prema gore. Smijala se kroz suze dok je razgovara na telefon, ja sam samo oblizao usne i digao se na noge, gledajući gdje je zec nestao no Sani ga je sigurno negdje sklonila. Podigao sam obrvu i Sani je prekinula liniju.
- Našli su ju. Našli su moju ljepoticu, Francisco.. - promrmljala je i sljedeće čega se sjećam je ona ružna tišina, puna adrenalina sa moje strane. Pitao sam se da li je Austin tu također, želio sam pretući ono njegovo kretensko dupe, no sada sam se fokusirao na Keri. Moju uplašenu srnu koja je čekala mene i Sani da dođemo. Pitao sam se da li je dobro i da li joj je Austin naudio, i mada nisam htio razmišljati o tome,jeza me je prošla tijelom. No, tada nisam ni bio svjestan što ću zateći kada uđem u bolnicu. Prvo što sam vidio kada su se vrata sobe otvorila, Sani ih je gurnula, je bilo blijedo lice, zatvorene oči i shvatio sam da je to Keri. Njeni obično puni obraščići, rumeni i puni života sada su bile samo upale kosti. Lice joj je imalo zelenkasto žutu boju i imao sam osjećaj da ću povratiti od svih nakupljenih emocija. Izašao sam iz sobe, zatvarajući vrata i lagano naslanjajući glavu na hladan zid. Imao sam ogromnu glavobolju i sjetio sam se dana kada sam napravio saobraćajnu nesreću. Isto ovako sam se osjećao, samo sada.. nisam imao pojma šta se desilo. Njeno blijedo mršavo lice mi je bilo pred očima dok sam pokušao ostati smireni i pokušao se ne onesvijestiti. Jedna od medicinskih sestara je to primjetila i požurila do mene, spuštajući me na stolicu.
- Dat ćemo vam jednu infuziji, izgledate loše. - promrmljala je i nisam se opirao. Ne sjećam se ni sam kada sam zadnji put jeo. Sani i ja smo brojali jedno drugom zalogaje, ali ni jedno od nas nije moglo jesti. Infuzija je bila kurva i za sekundu je izcurila iz flaše. Stavio sam hladnu oblogu na ruku i izašao iz bolničke sobe. Policajac je stojao po sredini hodnjika i morao sam mu prići.
- Gdje ste ju pronašli? - promrmljao sam i bio sam siguran da to nije bio glas Francisca Stylesa. Zvučao sam jadno i izmučeno. Policajac je spustio ruku na moje rame, mislim da mi je na neki način dao čin podrške.
- Mladić koji ju je kidnapovao.. ju je dovukao ovdje. Djevojka je bila kolapsirana, pokušali smo uhvatiti mladića, no on je.. - zaustavio se kratko, pokušavajući održati glas - pa glas policajca. - Skočio sa prozora, na mjestu je ostao mrtav. - moje oči su se raširile od iznenadnog bola i shvatio sam da mi je Austin bio prijatelj. Oči su mi se napunile suzama i koliko god je bio loš u posljednih par mjeseci, to je bila ljubav. Bolesna ljubav koju nije znao izraziti. Polizao sam donju usnicu, umorno trljajući prstima oči, shvatajući koliko žalostan Roger mora da je, a tek.. Lucy. Austin je možda bio kreten prema drugim ljudima, ali je Lucy volio više od svega. Uvijek je pričao o njoj. Malenoj sestrici, o stvarima koje bi uradila. No, on je na kraju ipak učinio pravu stvar. Doveo ju je u bolnicu .. i učinio vjerovatno ono što mu je savjest dopuštala. Doktor mi se također javio, gledao sam u starijeg gospodina koji je imao neki slabašan osmijeh na licu.
- Vaša djevojka će biti poslana u psihijatrijsku ustanovu. Preživjela je stresne situacije, i od kada je došla nije progovorila ni riječ. Doduše, vrištala je i tražila pomoć, no onda su je uspavali. Potreban joj je psihijatar, terapije i lijekovi. To ćemo reći i njenoj majci. - osjetio sam kako mi se cijelo tijelo podrhtava i shvatio sam da.. nisam samo izgubio jednu dragu osobu. Keri će biti u psihijit.. ludnici. Ona nije luda, ona je samo skrhana, povrijeđena. Sani je izašla iz bolničke sobe, hodajući do doktora koji je upravo meni rekao što će biti sa Keri. Dignuo sam se i polako ušao u bolničku sobu. Ležala je skoro besmrtno na krevetu, lagano pokrivena bijelim pokrivačem. Njeno lice se slagalo sa bojom prekrivača. Njena kosa je bila izrazito smeđa, i shvatio sam da je to razlog zbog kojeg se mama mora farbati da bi uvijek imala istu boju ose. Izgledala je beživotno. Lagano sam sjeo na stolicu, gledajući u njenu ruku koja je dobivala infuziju. Na zglobu sam mogao vidjeti crte od konopca ili nekog materijala s čime je vjerovatno bila vezana. Njeni 'zdepasti prsti' su sada samo bili kosti i shvatio sam da se izgladnjivala. Vjerovatno nije željela jesti. Bio sam siguran da ju Austin nije izgladnjivao. Lagano sam prošao prstima preko njene ruke, bojažljivo, moji prsti su prelazili preko njene ruke kao percad. Bojao sam se da ju ne slomim. Nju, njenu ruku. Polizao sam donju usnicu, boreći se sa svojim osjećajima, njene usne su bile skoro bijele boje, no ja nisam mogao odoliti. Lagano sam prislonio svoje crvene usne na njene svijetlo roze usnice. Bile su hladne. Malo sam se odmaknuo, moj nos lagano je dotaknuo njen hladni obraz i izgledala je kao anđeo. Sjeo sam u uspravan položaj, gledajući u njeno predivno lice, i to anđeliko lice je dovelo osmijeh - jedan mali, slabašni - na moje lice. Njena ruka se lagano trznula, no ona se nije probudila. Nije otvorila oči, no ispustila je krik. To je zvučalo strašno. Uplašeni krik je napustio njene usne i njene oči su se naglo otvorile. Plakala je. Povlačila se za svoju kosu, a ja se nisam mogao pomaći. Izgledala je toliko uplašeno da sam se i ja sam prestrašio. Uhvatio sam njene ruke koje su mahnito čupale njenu kosu. Njen pogled je postao beživotan i lagano sam uzdahnuo, privlačeći je k sebi, njene ruke me nisu obgrlile. Njena brada se naslonila na moje rame, no nije ništa rekla.
- To sam samo ja. Francisco. Niko te neće povrijediti. Obećavam ti. - prošaputao sam no ona nije reagovala, odmaknuo sam se lagano i gledala je u tačku iza mene - zid vjerovatno - i nije pružala nikakve znake života. Pokušao sam da i sam ne zaplačem na scenu svoje ljubavi koja sjedi prestrašena i izbezumljena. Opustio sam stisak na njenim rukama i ona ih je polako privukla blizu svog tijela. Njen pogled je sada bio na njenim rukama. - Njuškalo te je poželilo. - promrmljao sam, pokušavajući doprijeti do nje. - I ja sam. - promrmljao sam, tužnjikavo i ona je pogledala prema meni. - I'm sorry if I say I need you, but I don't care.. I'm not scared of love, 'cause when I'm not with you I'm weaker. Is that so wrong? Is it so wrong? That you make me strong? - pjevušio sam našu pjesmu i mogao sam vidjeti kako se suze formiraju u njenim očima. U samo jednoj sekundi sam ju čuvao i pjevao na njeno uho. To je bila tiha melodija i uz njeno jecanje, nekako je odgovaralo. Njene slabašne ruke su se nekako obmotale oko mog torza, i zaustavio sam se sa pjevanjem, njen topli dah je lagano doticao moj vrat, dok sam slušao njene jecaje. Pored naših otkucaja srca, par uzdisaja, ništa drugo nisam mogao čuti. Lagano sam odmaknuo glavu, gledajući u njene smeđe oči koje su me gledale, suze su još uvijek padale niz njene obraze, poljubio sam svaku suzu, te njene oči koje je ona zatvorila na kratko.
- My heart, your heart sit tight like two book ends, pages between us written no end. So many words we're not saying. Don't wanna wait 'til it's gone. You make me strong. - prošaputala je, i ona to nije pjevala. Ona je šaputala stihove, i moje srce je par stotina puta jače zakucalo. Sjetila se.
- Volim te. Ja te zaista, zaista volim - rekao sam to čisto, volio sam ju, volim je, i vjerovatno ću je voljeti do kraja života. Ma koga ja zezam, voljet ću je do kraja života - sto posto.
- I ja tebe, Fran.
______________________________________________________
oke možemo sad svi fino plakati, jer su zajedno. i jer se ona sjetila svega. haha, uglavnom, znate da ja volim romantiku, dio sa austinom i te dane sam izostavila - no oni će se spominjati, i vidjet ćete otprilike što se desilo? pa što kažete? ja tražim 15 komentara, jer ste oslabili sa komentarima x volim vas puno x
YOU ARE READING
skinny love » 2nd season of criminal
FanfictionKlasična priča u kojoj se obična djevojka zaljubi u svog nasilnika koji je zaljubljen u nju.
