skinny love » 2nd season of criminal

d e s e t i d i o

[već deseti dio? ja ne mogu vjerovati, wow. ovdje ide onaj zadnji dio, neću reći da je loše, jer ste mi svašta pisali za samokritičnost, uglavnom uživajte x]

Gledala sam Francisca kako navlači majicu i pokušala sam pogledati negdje drugo ali.. po Bogu, on je previše dobar. Ugrizla sam se za usnicu.

- A da ipak ne idemo? Bolestan si, Fran.. - promrljala sam i on se okrenuo prema meni. Nasmijao se iako je bio blijed kao vjenčanica. Puno poređenja. Prošla sam rukom kroz kosu i nervozno cupnula nogom od pod. 

- Gle, bolesnicima se moraju ispunjavati želje. A i nisam toliko bolestan. Nema vrućicu. Malo kašljem. Molim te.. Ide mi se u kino! - zapovijedio je i klimnula sam glavom. Prišao mi je lagano i zacrvenila sam se jer je samo bio tako blizu. Podigla sam pogled prema njemu i popravila mu majicu. Ne znam zašto se tako ponašam oko nejga..

- Dobro, bolesniče. Idemo? - promrljala sam i on se nasmijao od uha do uha. Podigla sam se na prste i popravila mu kosu, a pri tome provjerila je li vruć. Zašto mu se tako puno ide u kino? Mislim.. Gledao je prema meni i ponovo sam se zarcvenila. 

- Trebam li reći kako si prelijepa danas.. - promrmljao je i sklonio mi uvojak kose koji nisam podignula u visoki rep. Spustio je svoju hladnu ruku na moj obraz koji je više nego gorio, crvenila sam se ponovno. Osjetila sam njegov vrući dah na mom nosu i osjetila sam kako se spustio lagano, naši nosevi su se doticali.

- Dobro, dobro.. Idemo u kino. - ponovo sam se uspaničila. Opet mi je bio tako blizu i opet sam se uspaničila. Osjetila sam kako mi je uhvatio ruku i pogledala sam prema njemu. 

- Pa ne mogu hodati sam.. Bolestan sam. - ne zamjerim ti uopšte, Francisco. Medo moj maleni. Malo visočiji, puno visočiji malenu medo od mene. Oke. Malo.. sam čudna. Odvojila sam se brzo i krenula hodati, držeći njegovu ruku. Zašto mi ne smeta jer držim njegovu ruku? Nemam pojma. Zaključao je kuću i dalje držeći moju ruku. Nosila sam ponovno suknjicu, Francisco me je nagovorio. Da i pored visoke vrućice on je primjetio da nosim suknjicu i ponovo sam se crvenila.

- Što ćemo gledati? - pitala sam ga i on se samo nasmijao, prekrivajući si prstom usne. 'Tajna'. Nasmijala sam se i pogledala u moja stopala.

- Šta sam rekao nešto pogrešno? Nisam htio.. Ov.. - zakikotala sam se i prekinula ga time. 

- Nisi rekao ništa pogrešno, samo sam pogledala dole, to je sve. - rekla sam i ovaj put je njegovo blijedo lice poprimilo crvenkastu boju. Ugrizla sam se za usnicu da ne bih rekla nešto. No on me je samo povukao i ušli smo u kino. Kino je danas baš bilo puno. Gledala sam u djecu koja su trčkarala i smijala se. Čuvala sam Franciscovu ruku pred drugim ljudima. Zacrvenila sam se na samu pomisao. Oke, trebam se prestati crveniti. 

- Dobrodošli u Cinestar, želite li rezervisati karte? - djevojka koja tu radi nas je pitala, gledajući samo u Francisca. 

- Da, Snježno Kraljevstvo. - Francisco je rekao i osjetila sam kako mi se oči sjaje. Gledaćemo crtić. Oh Moj Bož. Osjetila sam kako me je čvršće primio za ruku, pogledala sam u djevojku koja je sada već htjela njegov broj. Podignula sam obrvu prema njoj. 

- Samo ćemo karte, ne trebamo vaš broj. - rekla sam i ona je pogledala prema meni. Odakle meni hrabrost? Ohoho, bila sam bitchy. Francisco se nasmijao i primio me lagano oko struka, dobro.. ne moramo ići tako dale.. Ne smeta mi. 

- Naravno, koji red želite? - pitala je sa kiselim osmijehom. Francisco je izabrao neki red i platio karte, pružajući mi ih. On je kupio ogromne kokice i jedan sok od naranče, jer ja volim sok od naranče. 

- Hvala što si me odbranila. - pogledao je prema meni i odmah sam se zacrvenila. Bila sam 'bitchy girl'. 

- Naravno, kada god zatrebaš. - pokušala sam sakriti koliko se osjećam neugodno jer sam bila 'bitchy', ali u isto vrijeme mi je drago jer sam jednom u životu bila onakva kakvi su ljudi obično prema meni. 

- Sve oke? - gledao me je, možda malo zabrinuto. Klimnula sam glavom i ušli smo unutra, u našu salu. Naša sjedala su bila u osmom redu jer Francisco tvrdi da ćemo tako najbolje vidjeti. Smjestio je kokice i sok, i namjestio se odmah pored mene. Svjetlo je još bilo upaljeno, no djeca su ulazila unutra. Skoro da nije bilo odraslih. Tek poneka mama ili tata sa djecom. Zacrvenila sam se jer su svi gledali u nas. Malena djevojčica, plave kose je sjela pored mene i gledala me ogromnim smeđim očima. Nasmijala sam se nesigurno. 

- Je li to tvoj princ? - pitala me je i možda sam ostala zatečena pitanjem. Je li Francisco moj princ? Pa ne znam.. spasio me je par puta, ali ovaj huh.. 

- Teško pitanje. - izletilo mi je iz usta i malena djevojčica se zakikotala. Francisco je pogledao prema njoj ali je onda druga djevojčica sjela na sjedalo pored njega. Tamnija put, crna kosa i predivne zelene oči.

- A gdje ti je konj? - pitala je i raširila oči. Djevojčica plave kose je raširila oči također i ja sam se samo zakikotala, gurajući glavu u njegova prsa. No, nešto me opilo. Cimet, jabuka, mentol. To je sve što je ispunjavalo moje nosnice. Uvijek mi je dobro išlo prepoznavanje mirisa. Osjetila sam ruku kako se spustila preko mog boka i bila sam priljepljena uz Francisca. Izvukla sam glavu iz njegove majice i shvatila kako se svjetlo ugasilo, kako sam ušukana u njegovu stranu i kako gledam crtić. Pokušala sam se sabrati, ali sam se užasno crvenila. Samo tako sam zagnjurila glavu u njegova prsa. Ali mirisao je tako dobro. Osjetila sam kako se nešto spustilo na moju glavu i shvatila sam da je to samo Franciscova brada. Oke, ako ovo nije savršeno, onda ne znam što je. Zagrizla sam usnicu i pokušala se fokusirati samo na film. No, on je bio tako mekan i tako stvaran i imala sam osjećaj da se gubim negdje.. Ne znam kako je film završio, no znam da smo izašli iz kina, držeći se jedno uz drugog. Moja ruka je bila oko njegovog torza, a on je držao ruku preko mojih ramena. Išli smo do moje kuće, jer je inzistirao da me otprati doma. Ne znam kako vrijeme prolazi ovako brzo kada je on u mojoj blizini.. No, da prolazi. Zaustavili smo se ispred moje kuće i prošao je rukom kroz moju kosu i lagano otisnuo svoje usne na moj obraz. Oke, usne su mu mekane. Miriši još divnije nego u kino. Miriše na lijepi zimski snježni zrak. Topim se.

- Bilo mi je.. predivno. Sutra te pokupim da zajedno idemo u školu? - pitao je da provjeri. Klimnula sam glavom i pogledala prema njemu. 

- Da, dođi po mene. - potvrdila sam i kada se odmaknuo, dignula sam se na prstiće ponovo i poljubila ga u obraz. - Vidimo se sutra, Francisco. I da.. bilo mi je bolje nego odlično. - rekla sam, brzo se gubeći u kući. Zatvorila sam vrata i naslonila leđa na vrata. - Hvala ti Bože.. - prošaputala sam, no mama je podignula obrvu gledajući me.

- Zašto kasniš? - možda je bila malo ljuta. - Gosti su već tu.. - rekla je, brzo skidajući moj kaput i popravljajući moju kosu.

- Koji gosti? - rekla sam, zbunjeno.

- Pa rekla sam ti jučer.. Uh, moj novi momak je tu sa svojom djecom. Hajde.. - uhvatila me ja za ruku i osjetila sam kako joj je ruka gruba i suha, i nije kao Franciscova. - Roger, ovo je Keri. Moja djevojčica.. - pogledala sam prema stolu. Stariji gospodin, smeđe kose sa naočalima nasred nosa, no pored njega... 

- Austin? - prošaputala sam, uplašeno.

______________________________________________________
nije li predivno kako sam baš tu prekinula? možda bih napisala i duže ali sestra me tjera, with love, keri x