Dvoje mladih ljudi za koje vrijedi živjeti.
Različiti, ali opet imaju nešto zajedničko.
Oboje vole, ali nisu to smjeli priznati.
Tko će prije popustiti i reći "volim te " te hoće li ono biti uistinu iskreno?
By @Nancy4Ever
Covere pravila, trpil...
Za one koji me već duže vrijeme poznaju i prate moj rad , srdačni pozdrav!
A, za one koji još nisu upoznati ni sa mnom i sa mojim radom , molila bih vas u startu da me ne zovete burekom jer iako to piše u mom username-u pomalo me iritira kada me netko tako zove. Hvala <3
Uživajte u prologu nije kao da sam ga pisala tri sata i maksimalno se trudila da to liči na nešto.
E da i u slučaju nejasnoća slobodno me pitajte , ne grizem.
I da vas malo upozorim pošto je ovo prolog ovo je radnja ispred glavne radnje što znači da je vrijeme radnje u prošlosti
Hvala na pažnji i uživajte u čitanju!
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Plave kike skakutale su po uskim ramenima u ritmu koraka dugih, no tankih nogu. Ali, to kao da nije smetalo Tihanu Glasnić , našu razrednicu i mladu, nadobudnu profesoricu hrvatskoga jezika, te je ona poput nekog slavnog generala iz prošlosti nastavila svoj marš po učionici. Svijetlosmeđe, profesoričine oči šarale su pogledom po razredu u potrazi za gotovim radovima,čiju je izradu naredila , alli moj definitivno nije bio jedan od tih. Moj papir je ostao prazan. Mislim dobar dio njega je ostao prazan dok je drugi, manji dio bio prekriven crtežom čempresa. Izrazito dobro nartanog čempresa, mogu reći. Mislim kad to sagledamo iz različitih uglova , trud i vrijeme koje sam ja uložio u taj crtež jedva su dostatni za švrljotinu , a ipak je nastalo malo remek djelo. Prvi put sam uspio , prvi put sam napravio nešto što se i meni osobno sviđa. Vjerujte mi bio sam toliko sretan zbog toga da sam se htio udarati šakama po prsima poput King Konga i urlikati od sve te sreće koja je jedva stala u moje tijelo koliko je bila velika. Ali, nisam to mogao. Bio sam u učionici, na satu hrvatskog, nisam napravio zadatak koji sam trebao , a i bio sam okružen s još 20 ljudi koji definitivno ne bi imali tolerancije za moje ispade i likovne uspijehe/ neuspijehe.
,, Gospodine Pribolšan, jeste li spremni za čitanje svog sastavka? " profesorica se odjednom poput utvare stvori ispred mene i bio sam uvjeren da mi je srce na trenutak stalo. Ne, nisam uopće bio spreman za to. Pa kvragu ja nemam ništa osim usranog čempresa.
,, Evo, samo trenutak." , dignem svoj desni kažiprst u zrak uz usiljeni osmijeh te pročitam naslov svog budućeg "sastavka" . Ljubav...Zanimljivo. Pročistim grlo prije nego što počnem čitati
Ljubav
Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir; Ljubav cvijeća miris jak i strasan Slavi tajni pir.
Počnem "čitati" to jest zapravo recitirati pjesmu gospodina Matoša i ne stignem ni do druge kitice, kad me već (pitam se zašto) naša razrednica nepristojno prekine : ,,Patrik" - moje prekrasno ime izgovori kroz zube dok se svi suzdržavaju da ne crknu od smijeha.
