Slatka Susjeda

Dvadeset i deveto poglavlje

Burekov neuspjeli ljubavni život
( zezam se samo )
Burekov presexy intro

Na početku ovog divnog a/n-a htjela bi se zahvaliti honeybae16 što me uvjerila kako ovaj nastavak nije sranje iako je💜
Super pjesma uz nastavak je Never Enough od 1D-a ❤
Ovaj nastavak ispravljat ću oko pola tri ujutro s poluzatvorenim očima i manjkom volje za životom haha pa vas molim da smanjite malo očekivanja.
Nastavak ima skoro 3K riječi što dokazuje kako mogu izmisliti sranja ni iz čega hahah bravo ja haha
Uživajte u nastavku iako je skroz lud i ostavite glas i komentar ako vam se svidjelo❤

P.s. odlučila sam da ću ipak kasnije pročitat pa ukoliko vidite neku grešku slobodno mi recite💜

Bila je klasična srijeda, mislim to bi možda i bila klasična srijeda da nisam ležala na krevetu mojih roditelja u prekratkoj crnoj majci koja mi je jedva dodirivala pupak i crnim kratkim hlačicama koje su me toliko stiskale da sam pomislila kako je ovo dan kada ću napokon izgubiti osjet u nogama nakon svih onih mnogobrojnih izleta gdje sam toliko dugo sjedila na wc školjci da sam umirala od bolova kad bi se ustala.
A i da ne spominjamo kako mi netko već dvadeset minuta zvoni, no meni je prljavi bijeli strop zanimljiviji i nikako da mu napokon otvorim vrata, dok je Sili najvjerojatnije još u zemlji snova gdje nikog ne vidi i ne čuje.

,, Evo, idem! "  promrmljam ljutito i mrzovoljno sebi u bradu jer se zvonar vrata Ivković nikako ne želi skinuti sa tog starog zvona bez obzira na moj očiti otpor i nezainteresiranost.

Ne prođe dugo prije nego što moja mala stopala obučena u velike plave šlape dođu do vrata koja zatim grubo otvore nježne ruke kako bi sive oči imale pogled na plavu divlju kosu i ljutite smeđe oči.

,, Dobar dan " ,  izjavim uz glupavi smiješak na mladom, no izrazito umornom licu na što on samo neimpresionirano preokrene očima i uputi znatiželjan pogled prema mom današnjem izboru odjeće.

,, Dobar dan " ,  promrmlja mrzovoljno i tiho te pažljivije promotri dio trbuha koji se nije uspio sakriti ispod kratke majce i uskih hlačica.

,, Trebaš nešto? "  upitam uz sladak pristojan osmijeh na usnama i rukama pokušam sakriti golu kožu mojeg trupa od njegovih izrazito ljutih, ali i začuđujuće požudnih pogleda.

,, Ništa,  bezveze sam zvonio na tvoja vrata poput zadnjeg debila posljednjih pola sata " , umorno uzdahne, a zatim još umornije preokrene očima da bi na kraju prekrižio ruke na prsima i naslonio se uz zid.

,, Aha, dobro onda, idem ja natrag unutra " ,  kažem uz mali smiješak i odlučim ući u stan svjesna da me koliko god ljut bio ipak i dalje treba.

,, Nikol " ,  promrmlja kroz zube te se ponovo okrenem prema njemu na što se naše glave skoro sudare zbog male udaljenosti između naših tijela.

,, Da? " nevino trepnem očima bez obzira na njegov iznervirani ton.

,, Prehladit ćeš se " ,  rukom prolazi dijelom torza koji mi nije pokriven odjećom na što se ja samo nervozno osmjehnem u njegovom smjeru, no on te ne primijeti previše zauzet otkrivenom kožom.

,, A ti ćeš ostati bez ruke " ,  opalim ga po šaci uz lažan osmijeh na što on tiho zajauče i grubo se ugrize za usnicu kako bi spriječio psovke da onečiste zrak između nas.

,,  Koje? "  upita s vragolastim sjajem u očima dok su mu ruke duboko u džepovima hlača.

,, Lijeve, ta ti ionako ne treba " ,  zavodljivo mu se nasmiješim i napustim svoj stan kako bi mogla omotati svoju ruku oko njegove i podrugljivo mu zapresti na uho.