Slatka Susjeda

Deveto poglavlje

Burekove preporuke ( za vina , zezam se samo )

Nastavak koji će te pročitati bar je tri puta editiran, a završna verzija ima 1902 riječi što ga čini, ja mislim, drugim najdužim nastavkom.
Ironično je što su i prvi i drugi najduži nastavci pisani u perspektivi iste osobe.
Riječ je, ukoliko se niste uspjeli prisjetiti,  o našoj dragoj Nikol ( koju svi volimo, navodno) , a pjesma iznad nastavka je pick up the pieces iz kanadske glazbene serije Instant star  koja se uklapa u nastavak ukoliko pažljivo poslušate tekst pjesme.

Nikolina perspektiva

Grizem usnicu, već neko vrijeme, ali ništa se ne događa, i dalje se osjećam glupo, i dalje mi srce kuca brže od francuskih i japanskih vlakova,  i dalje me prožima osjećaj koji nikad nisam osjetila u blizini svoje simpatije, niti najvjerojatnije nikad ni neću, samo što se ne raspuknem.
Div i ja sjedimo na različitim stranama klupe, no ne smeta mi to.
Dalje od očiju, dalje od srca ukoliko uopće i osjećam nešto za njega, ali čisto sumnjam.
Sve je ovo obično varka, tihi pad nakon jakog udarca.
Patrik je samo pristojan.
Tko bi volio žabu krastaču kada u sekundi može osvojiti najljepšu i najpametniju princezu?
A to princ iz loze Pribolšan definitivno može, dovoljno mu je samo da jedanput pucne prstima, i sve bi popadale na pod ispred njegovih nogu.
Za mene je dovoljno par lijepih, nježnih riječi i koji kompliment, i već krekećem i skakućem za tobom.
Jednostavno poput mačjeg kašlja.

,, Niksi, što radiš?  "  Patrik okrene moju glavu prema sebi te nježno prođe svojim palcem po mojoj usnici i to baš po mjestu gdje sam zarila zube u nju.
,,Molim te makni taj prst. " , pomislim u sebi, no ne kažem ništa na glas.
Uživam u dodiru i to me ljuti.
Ne želim lažnu nadu,  već istinu koliko god ona surova bila.
A ovo je upravo ono što on radi,  daje mi glupu lažnu nadu,  navlači me poput opruge da bi me samo odjednom pustio, trga me na djeliće koje će kasnije samo otpuhati da zajedno lete s vjetrom.

,, Dopuštam da se igraš sa mnom. "  , tiho i ljutito promrmljam uz njegov palac sigurna u svoje riječi više nego ikada.

,, Ja se ne igram s tobom.  "  , izgovori ozbiljno te uz tugu u smeđim, svjetlim očima makne poraženo palac sa moje usne kao da ga iskreno bole riječi koje su izašle iz mojih ustiju.
Barem se tako činilo.

,, Siguran? Natežeš me kao što me nikad nitko nije rastezao, a rastezali su me mnogi na razne načine " , poklanjao mi je svu pažnju svijeta, nešto na što nisam bila naviknuta.
Bio je stvaran, ali tako prokleto nestvaran u isto vrijeme.
Bojala sam se da mi ne prođe kroz prste i ode nekoj drugoj žabi krastači, koju će poljubiti, a ona će postati njegova princeza i voljet će je najviše na svijetu.
Ali opet, ako je u pitanju samo gluma smatram da je bolje da ode jer nakon što prestane igrati svoju ulogu vjerujem da će biti još gore nego što se osjećam sada, da ću biti trulija,  tužnija, u većoj agoniji i da ću vjerovati ljudima bar sto puta manje nego što im sada vjerujem, a vjerujem im jako malo.

,, Nikol, da sam htio tvoje tijelo mogao sam ga do sada stotinu puta imati, no nisam, jer sam
htio tvoj blistavi osmijeh, roze slatke usne i nemirna mora koja su zatočena u tvojim očima.
Lijepa si, zgodna si mi.
Privlačiš me fizički, ali nisu dobro tijelo i obline sve što vidim kada pogledam u tebe.
Ne znam tko ti je, kako i kad nešto takvo nažao učinio da tako sumnjaš u mene, ali vjeruj mi,  ja ću te čuvati kao kap vode na dlanu, nježni cvjetak, nešto najdragocjenije na svijetu. Nikol ti se meni sviđaš.  "  , ovo je bio onaj trenutak gdje bi  glumci i likovi iz knjiga spojili usne, ali mi nismo bili niti jedno od toga.
Bili smo samo uplašeni mladi ljudi s osmjesima na licima, tugom u srcu i s puno prostora u našim tikvama koji je trebao zauzeti mozak, no njega nije bilo.

,, Oprosti. Meni je ovo previše. Ne mogu shvatiti ono što pričaš niti sebe gledati na način na koji me ti gledaš. Ja sam samo nesigurna djevojčica koja se sviđa divu čije samopouzdanje dostiže nebo. " , kažem kroz suze dok me on čvrsto grli uz svoja prsa, ovo sve što se događa oko mene zbilja mi je previše.
Duša me boli od ovakvog prevelikog pritiska.
Jedva čujem njegove otkucaje srca iako su mi zapravo nadohvat ušiju koliko sam zapetljana i spetljana.
Nikad bilokakva pažnja, a sad odjednom toliko toga pa da se smrzneš.