Slatka Susjeda

Sedamnaesto poglavlje

* Burekov pozdrav *

Ahoj, loves!
Ovdje vaš jedini i najdraži Burekodbanane nakon samo 3 tjedna haha.
Pjesma uz nastavak je Stay with me od Sama Smitha, a nastavak ima točno 1200 riječi, no nemojte brinuti ako vam ovaj nastavak bude malo prekratak jer će uskoro izaći novi nastavak. Yay!
Gifiće ću nadodati kasnije / ovih dana ovisno o tome kada ću ići na komp i da li ću uopće imati vremena.
To bi bilo sve za danas, a sada bokić cmokić i vidimo se uskoro!

P.s. uživajte u nastavku i ostavite komentar i glas ako vam se svidjelo ili imate neku ideju za priču.

I btw hvala lucybooklover na kratkom, ali slatkom gostovanju u ovom poglavlju.

Patrikova perspektiva

,, I meni je žao, ali šta se tu može, sljedeći put se ovo neće ponoviti i Nikol neće morati uspavljivati malog anđela njenim knjigama i uspavankama. " , pogleda me ispod obrva prije nego što se okrene i vrati od kamo je i došao ostavljajući pritom mene zbunjenog, preplašenog i frustriranog na pragu Matejevog i Antinog stana.
_____________________________

,, Ovo je bilo zanimljivo. "  , pomislim gorko i lažno se osmjehnem zraku dok prstima masiram bolne sljepoočnice.
,, Super prvi dojam, majstore!
Sad ne samo da ti neće dati da hodaš s njegovom kćerkom nego joj se ni nećeš moći približiti u radijusu od ono 5 metara, možda i zatraži zabranu pristupa. "  ,  medvjeđa gunđanja ispadaju iz mojih ustiju kao od šale dok uz par prostih riječi isključujem velike zvučnike i bacam u zaborav Lepu Brenu i njen veliki hit simpatičnog imena, Hajde da se volimo!
Previše sam trijezan za ovakve gluposti, a previše pijan za nešto konkretno i pametno.
Što li će sad misliti Nikica Pikica o meni? 
Da li će me smatrati nepristojnim derištem, pijanim divljakom ili samo mladim čovjekom koji je želio malo zabave kako bi sakrio koliko je utučen?
Nadam se ovo zadnje jer ne bih želio pasti nisko u njenim očima.
Ne želim da me se srami.
Ne bih htio da pomisli kako je bila pogreška to što je povjerila svoje srce u moje dlanove jer ću ga čuvati bez obzira na sve i svakoga.
Posebna je, na svoj šašavi, djetinjasti, ali i tužni način.
Posebna je zbog svojih plavih očiju poput nemirnog mora, rozih, mekih usana i divne, smeđe kose što u blagim valovima pada niz njena leđa.
No umjesto da je svjesna svoje ljepote ona je imuna na svoj šarm i komplimenti u njenim ušima zvuče kao laži ili šale, a ne kao istine koje je svijet već odavno primijetio i izrekao.

,, Sviđaš mi se Nikol. "  ,  opet pričam sa sobom, ali pravit ću se zbog vlastitog dobra da zapravo ćaskam s noćnim nebom, velikim srebrnim Mjesecom i njegovim zlatnim, prekrasnim sestricama zvjezdicama.