Slatka Susjeda

Trideset i prvo poglavlje

Burekova uvodna špica

Hej skoro je 5 ujutro pa mi molim vas ne zamjerite na lijenosti oko editanja, hvala❤
I eto nakon samo 9 dana novi nastavak, baš sam ekspres ;)
Nadam se da će vam se svidjeti.
Onako je malo filler, no dosta je ono cute i inspirirajuć na kraju haha
Pa ono jeej
Pjesma uz nastavak koji btw ima 1900 riječi je Invitation od  Why Don't We i mislim da je nekako prigodna.
Do sljedećeg puta, uživajte u nastavku, nabacite koji vote, komentar i možda follow pa se vidimo za par dana.
Btw imam novu foru sa objavljivanjem nastavka, kada pogledi dosegnu 100 tada počnem polako pisati novi nastavak ili će tad već sljedeći biti napisan pa ću ga samo objaviti ❤

,, Niki, jesi se spremila? "  bilo je prvo pitanje nakon što su nam se pogledi spojili.
Moj plavi s njegovim smeđim.

,, Nisam, zaspala sam " ,  promrmljam i protrljam umorne oči kao da će to pomoći da iscrpljenost odleti iz mog tijela.

,, Dobro " ,  očekivala sam da će poludjeti na taj odgovor, no njegov ton je bio jezivo miran popraćen laganim mrštenjem.
Izgledalo je kao da razmišlja bili me zadavio ili ne.

,, Mogu ga sad spremiti? "  upitam ga na što se njegovo lice smekša i samo umorno prođe rukom kroz kosu.
Uputi mi mali osmijeh i svoje ruke smjesti na moja bedra, no i dalje nema onog sjaja u njegovim očima.

,, Najrađe bi te sad zadavio " ,  prođe rukom niz moj bijeli vrat da bi ju na kraju smjestio oko moje.
Njegova topla držala je moju hladnu ruku nježno poput zraka.

,, Ali čeka te doručak na stolu i odjeća na stolcu, a ja ću ti složiti stvari za put " ,  nasmiješi se toplo u mom smjeru prije nego što ostavi poljubac na moj obraz, a zatim odleprša u maminu i tatinu sobu gdje mi se većina stvari nalazila.
Baš se pitam što će izabrati.

Nakon minutu uvjeravanja kako bi se trebala napokon ustati, dignem se sa kreveta i krenem prema radnom stolu u sredini sobe i sklopivom stolcu gdje me čekalo čisto donje rublje, žute čarape na šarene točkice i roza haljinica na naramenice.
Zašto mi se ovo čini kao nešto što bi Gabi odabrala?
Možda i je, nikad ne znaš.
Brzo skidam staru odjeću i još brže oblačim novu, a zatim izlazim iz sobe u hodnik kako bi uzela niske tenisice boje breskve i otišla u kupaonicu baciti prljavu odjeću.
Tenisice oblačim nabrzaka, a nakon toga perem ruke i krećem prema kuhinji gdje me za stolom dočekaju mama koja se najvjerojatnije vratila danas s puta i tata koji najvjerojatnije opet nije mogao spavati.

,, Jutro " ,  kažem umorno zbog čega moji dragi brižni roditelji preusmjere pogled s njihovih gorkih kava na moju rozu odjeću.

,, Jutro, Barbie " ,  tata šaljivo komentira nakon što sjednem nasuprot njihovih umornih lica pred zelenu zdjelicu punu kornfleksa.

,, Da, jutro i tebi, dušo " ,  mama se blago nasmiješi u mom smjeru,  no vidi se iz aviona kako je umorna kao konj i samo čeka trenutak kada će otići u krevet i ponovo se naspavati kao čovjek.

,, Jesi se naspavala? "  upita tata uz vragolasti osmijeh na usnama kao da je znao da bi mogla još malo odspavati.

,, Ne pretjerano " ,  kažem mrzovoljno na što me mama samo zabrinuto pogleda, a tata se počne smijati kao lud.

,, Kako to? " nakon što se napokon sabrao pitao me uz vragolast sjaj u očima dok su njegovi dugi prsti nježno prelazili preko mamine šake.

,, Patrik " ,  promrmljam uz zalogaj hrane u ustima tako da je njegovo ime izašlo pomalo mumljavo i nerazgovjetno, ali nema veze jer se čini kako je tata već znao odgovor na svoje pitanje.