Slatka Susjeda

Četvrto poglavlje

Burekov uvod

Ovo je cover iz serije Glee, pjesma je u originalu od Whitney Houston, zove se It's not right but it's okay. Pjesma se s obzirom na tematiku baš ne stapa s nastavkom, ali je na određen način i povezana s njim. Pogledajte samo naslov pjesme- Nije uredu, ali je okej. Za neke stvari u ovom nastavku složit ćemo se s Whitney i reći da nije uredu, ali je okej, no malo veći naglasak na tu tematiku predstavit ću u sljedećem nastavku. Nastavak ima oko 3126 riječi , možda malo i više s obzirom na neka moja dodavanja i ispravljanja, doslovno najviše što sam ikad napisala u bilokojoj svojoj priči, riječi su jednostavno išle, a onda kada sam prešla 2000 riječi znala sam da moram i mogu doći do 3000, i ostvarila sam to. Nastavak je u Nikolinim p.o.v.-u tj. perspektivi pa mi na kraju slobodno kažite čiji vam se više sviđa Nikolin ili Patrikov p.o.v. tj. čija vam se perspektiva više sviđa.

Hvala na pažnji!

Nikolina perspektiva

Razmišljam o tome koliko sam se damski ponijela, kada sam praktički gurnula svoj srednjak Patriku u facu.
Mislim i ovako i onako je to nepristojno, a pogotovo za jednu mladu damu s tako velikim manirima kao što su moji. Haha, dobra šala, znam. Nisam ni d od dama, ali sam donekle pristojna osoba, čiji vokabular seže onoliko koliko i moj arsenal psovki, a oboje su mogu reći poprilično velikog obujma. A, i nije da sam ja samo kriva, izazvao me svojim udarcem po stražnjici, pomalo neukusno od njega s obzirom na to koliko se znamo i društvene norme općenito. No, mogu priznati da je poljuljao, još i ono malo razuma i smirenosti što mi je bilo ostalo, te me bacio na milost i nemilost morskim psima zvanim : Strah i Praznina, mojim velikim neprijateljima s kojima se moram boriti gotovo svaki dan. Strah od odbijanja, koji bi mi moja velika "ljubav" mogla baciti pod noge, a najvjerojatnije će to učiniti, išćupat će mi srce i gaziti po njemu sve dok ne bude kao pijesak. Ne znam zapravo zašto se nadam?

Nema nikakvih nagovještaja da on osjeća isto, previše je hladan i nezainteresiran, i koliko god se ja trudila, to sve na kraju propadne u vodu, no umjesto da ja odustanem, ja se i dalje nadam da će shvatiti koga ima ispred sebe i što mu može sve pružiti, a ja bih mu mogla pružiti zaista mnogo. Nematerijalnih stvari, naravno.
Materijalne stvari su prekrhke i lako se polome, a samo ti ostanu uspomene na njih, nekad niti to.
Sada, dok sam tako smušena i nikakva odluči se pojaviti jedan glupavi, zgodni Patrik, koji mi pruži više pažnje u jednom danu, nego što je to učinio "moj" konj u sedam godina.
Ne možete ni pojmiti osjećaj koji trenutno vlada u meni. To nije osjećaj grizodušja, koji je kao nastao, jer ja "svog" konja varam, već osjećaj razočaranosti u "mog" konja, jer njegovi me prsti ne diraju, kao što to Patrikovi čine, njegove usne ne smiju se prema meni, kao što to Patrikove usne čine, njegove tamne, crne i hladne oči ne gledaju me, kao da me žele, već me tako promatraju tople, čokoladne oči. A ja ne želim to. Ne želim Patrikove dodire, osmijehe niti tople poglede koje mi upućuje. Ne želim da mi srce poskakuje i dlanovi se znoje, kao što i ne želim da mi njegove šale osvjetljuju lice, a njegova prisutnost donosi nešto toplo unutar mog bića.
Želim samo da bude zgodni, glupavi tikvan, zbog kojega mi je neugodno, jer se ne smatram dovoljno dobrom.
Zar je to previše za tražiti ?
Možda je, uvijek poželim neke sitne stvari, pa je moguće da sam se ovaj put zanijela, ali opet velike želje tako rijetko tražim da mi se ispune, moguće je i da to nešto znači.
Najbolje je da ne zamaram ovu svoju preveliku glavu, u kojoj se nalazi premali mozak s takvim stvarima, pregorit će, a vjerujem da to ne želite, barem se nadam.