Slatka Susjeda

Devetnaesto poglavlje

BUREKOV POZDRAV

Bok djeco, drago mi je što se napokon vidimo!
Prošlo su duga tri tjedna ( za neke ) , ali će svi reći kako su naviknuti i bla bla bla i reći će bitno je da si ti zadovoljna s onime što si napisala, a to što objavljuješ svake prijestupne nije bitno.
S malim zakašnjenjem vam želim čestitati Božić i nadam se da ste ga proveli onako kako ste željeli ili u prijevodu : sa obitelji, frendovima i kolačima. 
Čestitam i svim Štefama i Ivanama i ostalim imendan te vam umjesto nečeg konkretnog kao npr. knjige darujem jedan divni nastavak od oko 1700 riječi u Nikolinoj perspektivi. 
Gifove i pjesmu dodajem čim se vratim jer sam trenutno kod bake koja naravno nema internet, a i pitanje je da li bi uopće imala vremena i volje s obzirom na činjenicu da sam gotovo 24/7 umorna psihički, ali i fizički pa ono...
Da.
Usput još želim čestitati rođendan i našoj dragoj, voljenoj lucybooklover
Želim ti puno sreće, ljubavi i zdravlja, ali i svih onih stvari potrebnih vama starkeljama.

Uživajte u nastavku!

Nikolina perspektiva

2 tjedna kasnije

Danas je taj dan.
Dan kada napokon postajem žena.
Zezam se samo.
Danas je dan kada službeno završavam sedmi razred, primam diplomu za svoje uzorno ponašanje ( kao i većina učenika u generaciji ) i uzimam svjedožbu sa svojim uspjehom ove, ali i dijelom prošle godine.
Bit će fantastično!
Umrijet ću od nervoze, neugodnosti i srama i to sve odjednom čim nam se pogledi susretnu.
Sjetit ću se početka ovog ljeta i trenutka kada sam ga prvi put počela gledati na drugačiji način kao i onog dana kada sam tako sramotno priznala što osjećam.
Teško je to.
Teško je gledati nekoga sa divljenjem u očima i osmijehom na usnama kada je sve što ti druga osoba može ponuditi izraz lica iz kojeg ne možeš ništa iščitati, a kada to i možeš, jedini osjećaj koji vidiš je gađenje.
I tako u svojoj tamnoplavoj haljini do malo iznad koljena, crnim sandalama i kosom svezanom u rep gledala sam u svoje lice prekriveno šminkom.
Mama me našminkala dobro upućena u situaciju s crnokosim mladim gospodinom te sam joj na tome i zahvalna.
Ako će mi se već smijati u lice, neka barem bude lijepo.
A smijat će mi se u lice.
Smijat će se mojim osjećajima i niti u jednom trenutku neće požaliti suze na mojim obrazima i njihov slani okus na mojem jeziku.
Za njega ću biti samo još jedna nakaza u svijetu čudaka s kojima je tako često okružen.
Samo još jedna točka koja čini pravac i sila što djeluje na tijelo.
Bit ću jedno veliko ništa i smijurija, a zbog čega?
Zato što sam glupa, eto zašto.
Naglo izgubljena samopouzdanja i s tugom u očima rukama otpustim rep i pustim da moja blago valovita kosa pada niz moja ramena i leđa.
Podsjetite me, molim vas, zašto ja uopće idem tamo jer više ni sama ne znam.

,, Veliki Jo, 10 : 30 je! "  čujem glas svog tate iz kuhinje na što se trgnem kao da me polio čašom hladne vode te u trku zgrabim svoj zeleni ruksak, odletim do njega i poljubim ga u obraz, a zatim izletim kroz vrata kao da me goni krdo nosoroga.
No naravno kao što će sve danas poći po krivu tako ni ovaj izlazak iz stana nije mogao proći kako je trebao i zabila sam se u kovrčavog susjeda s petog kata i to prilično nespretno i jako da se čudim kako je uopće uspio ostati čvrsto na nogama.

,, Dobro jutro i tebi! " izgovorio je ljubazno te se nasmijao od srca kao da mu je ovo iskustvo bilo izuzetno zanimljivo i zabavno.

,, Aha, dobro jutro, baš je dobro.  "  ,  promrmrljam ispod daha samo da on ne čuje, ali on kao da ima uši pustinjske lisice ipak me čuje te se ponovo nasmije, ali ovaj put glasnije i veselije.

,, A što ga čini lošim?  Sunčano je, ali ne toliko da ti oprži kožu, a i puše blagi vjetrić. "  ,  njegov toliko pozitivan i vedar glas umjesto da me je utješio, utrljao mi je sol na gorku ranu i učinio stvar još gorom, nego što je već bila.