Slatka Susjeda

Osmo poglavlje

Burekove preporuke

1. Jedan frend žalio se da je kada je tražio burek od banane dobio štrudlu od sira... tako nešto.
Pouka : ne tražite burek od banane gdje niste sigurni da li će te ga uopće naći, jer ukoliko ga nema vama će biti veliki blam. Pa ono bolje ne.
Mislim ja sam tad najponosnija jer ste me se sjetili, ali ljudi neke stvari nisu jednostavno vrijedne blamiranja.

2. Ne stavljajte gifiće ukoliko ste u nestašici s internetom i jedino to možete činiti na informatici.
Sada su mi ljetni praznici i naravno nema infice što znači da će sada biti nestašica s gifovima.
Ispričavam se jer vi zaslužujete bolje i žao mi je što vam to ne mogu trenutno pružiti.

3.  Pjesama će biti.
  Jeej!
Da vam se nekako ipak iskupim.
Današnja pjesma je Lights on od Shawna Mendesa, koja mi nekako paše uz ovaj nastavak.
I wanna love you with the lights on 
keep you up all night long

Bon Appetit!

Ulazak u park mogao bi se vrlo lako usporediti sa šetnjom po crvenom tepihu, ali bez fotoaparata, novinara i bljeskalica koje te oslijepe u sekundi.
Umjesto svega toga, naši fotoaparati su bile dječje oči, svih nijansi i boja,  znatiželjnog sjaja i sa trunčice podsmijeha u njima.
Kao da su upravo ono vidjeli Brangelinu, a ne samo jedan običan Pakol.
Neumoljivo su gledali u naše isprepletene ruke, čudnovatu, no plahu bliskost koja se ne viđa tako često i izrazito zbunjene izraze lica.
Smetalo mi je to, osjećao sam se izloženo, ranjivo.
Bojao sam se da su sve moje tajne bile izrečene iako ih ja zapravo nisam ni i izgovorio na glas.
Bio sam zbunjen.
( velika rijetkost)
U Nikol sam pokušao naći nešto poznato, nešto što bi me utješilo, no i ona je bila izbezumljena,  kao što sam i ja bio, ako ne i koju pinkicu više.

,, Zašto nas svi gledaju? "  skupljao sam par trenutaka hrabrost da ju upitam ovo bezazleno i jednostavno pitanje koje je za mene bilo zapravo puno više od toga.
Odgovor koji će mi slatkica pored mene dati bit će sudbonosan za formiranje mog stava o ovoj situaciji te pristupanju istoj, jer ukoliko niste shvatili trenutno se nalazimo u minskom polju, gdje je samo jedan krivi korak dovoljan, da nas mina digne u zrak.

,, Patrik, nitko nas ne gleda. Čini ti se samo. " , nasmiješi mi se neuvjerljivo i nježno pomakne pramen kose, koji mi se valjao tromo po licu, kako bi mi skrenula pažnju ovom lažnom bezbrižnosću.
Pretpostavljam da je tim riječima pokušala nekako utješiti svoje nesigurnosti i otjerati neugodan osjećaj koji je osjećala u kostima.
No, nije uspjela.
Bilo je još gore.
Još stvarnije.
Da ona ne osjeća isto, nikada ne bi izgovorila one riječi i zvučala bi uvjerljivije.
Ovako je njena uvjerljivost bila ravna klimavom, starom, oštećenom mostu.
Lažne utjehe nikada ne nadomjeste one prave, euforične, pune entuzijazma. 

,, Nikol... "  , njeno ime preleti s mojih usana do njezine ušne školjke lakoćom i spretnosću divlje mačke.
Ne želim joj govoriti laži,  svjestan sam da bi odmah progledala kroz mene,  istina i prihvaćanje su jedino pravo rješenje ovog problema.

,, Ne umišljam? Ipak nas gledaju? " , pogleda me  nervozno i pomalo uplašeno kao da bi se svaki trenutak mogla otarasiti moje ruke i sakriti se iza mog tijela koje je bez sumnje bilo veće i više od njenog.
Dopustio bih joj to bez pogovora,  bez žalbe.
Tako je bar ne bih vidio i izravno osjećao strah koji je ona u ovim neugodnim trenutcima osjećala, već samo onaj manji dio, onaj dio kojem  čestice slobodno lete zrakom.

,, Da. Svi pogledi su na nama. Osjećam se k'o jebeno osmo svjetsko čudo. "  , oči mi se iznervirano preokrenu kao  hrčak što trči u svom kolutu. Osjećam se kao nakaza.
Svo samopouzdanje koje sam ikad "posjedovao" rasplinulo se i ostavilo me s mojim najgorim sumnjama i strahovima.
A mislio sam da sam podmirio sve dugove i da sam sad slobodan.
Nisam.
Kao što ni Nikol nije slobodna,  štoviše ona čak ima i veći dug za otplatiti.