Slatka Susjeda

Jedanaesto poglavlje

💚Burekove sra...poruke💚

Hello my people
My name is Dorotea and today i will guide you through adventures of Nikol Sawyer and Patrikberry Finn.
Enyoy you ride!

Današnji nastavak je u prvobitnoj verziji imao 3100 riječi, ali  "malo"  editiranja je dovelo da taj broj naraste i do 4100 riječi.
Nastavak započinje kvadratom ■ koji naznačuje flashback koji se nastavlja na radnju prošlog nastavka.
Ispod kvadrata i sa normalnim slovima je napisan "normalni"  nastavak to jest radnja koja se odvija 6 dana nakon Patrikova uganuća.
Odsad će nastavci ići u većim vremenskim odmacima ( pritom ne mislim na moje objavljivanje )  ,  već na radnju knjige.
Odlučila sam da je tako najbolje.
Više se toliko neće događaji sklapati poput puzzle, ali ću vam prije nastavka reći vremenski razmak.
Uglavnom će biti u tjednima, u mjesecima ne jer bi to narušilo radnju.
Pjesma uz nastavak jest Shawn Mendes i There's nothing holding me back.
Pjesma ima predobar spot iako mi je to sve nekako ajmo reći prazno i stalno gledam koliko je lik i visok i kako njegova glava izgleda ogromno, dali su si truda i napravili nešto jako lijepo i zabavno i slatko.

Uživajte u nastavku ! 💜

■

Njegovo lice je pod ovim svjetlom izgledalo fantastično , možda zbog anđeoskog privida ili lažne nevinosti koju su narušavali blago izvijeni krajevi usana u vragolastom osmijehu.
Ali nešto je bilo u tome dok su plavi pramenovi kratke kose padali preko slatkih smeđih očiju,  a u mom trbuhu vladao osjećaj nemira i  velike želje, želje za Patrikovim usnama.
Bila sam zbunjena, ljuta, ali i očajna.
Samu sebe smatrala sam jadnicom jer sam dopustila da Patrik samo jednim poljupcem zaljulja moj brod na naizgled mirnom moru.
Znao je on dobro što može napraviti ili je bar to zbog svog ego pomislio.
Smotao me kao sarmu na Novu godinu.

,, Ljiljana je očito otišla na Sjeverni pol da posudi malo kapučina od Djeda Mraza. "    , izgvorim nervozno i kroz zube uz jedno preokretanje očima na što se glupan naceri kao po starom dobrom običaju i po stoti put danas štipne moj vrlo osjetljivi, delikatni gomolj od nosa.

,, Sigurno se nije radilo o kapučinu.
To ona samo želi da ti misliš.  "  ,  izgovori previše paranoično čak i za moj ukus što dovede do toga da mu uputim iskreno zabrinuti pogled i prislonim svoj dlan o njegovo čelo u potrazi za temperaturom - mogućim uzrokom budalaština i besmislica koje izgovara na glas bez imalo razmišljanja.

,, Aham, sigurno. "   ,  dam si toliko slobode pa se okrenem na drugu stranu, stranu gdje nema izrazito iritantnog momka, koji me umara iz dana u dan, dok istovremeno oživljava nešto u meni, za što nisam ni bila svjesna da postoji.
Bolje mi je kad ga ne gledam u oči, jer su previše prodorne pa se osjećam u potpunosti ogoljeno pred njime.
A ne volim se tako osjećati  jer se tako jedino osjećam pred njim.
I tako smo opet dokazali kako sam ja zaglibila i više nego što to želim priznati.

,, Imaš lijepa leđa. "    ,  komentira glupavo uz poluzabavljeni pogled u očima dok mi nježno prolazi rukom njima i lagano ih češka kao da je pročitao moje misli pa mi sad želi ispuniti tu jednostavnu, pomalo čudnu želju.

,, Hvala, ti nemaš. "   , djetinjasto mu uzvratim uz isplaženi  jezik i ustanem se iz kreveta pritom obuvajući svoje sandale.

,, Gdje ideš? " 
upita me zbunjeno i slatko, blago namrštenih obrvi i naborana čela.
Boji se da ću otići, no s razlogom jer zbilja hoću.
Ostavit ću ga tamo na tom krevetu bez imalo grižnje savjesti.
Mrzim se zbog toga, ali ja sam osoba koja bježi od svojih problema ili u ovom slučaju - Patrika, mog problema broj 1.