Dvadeset i sedmo poglavlje

281 27 30
                                    

Burekov izuzetno važan uvod

Heej ljudeki, ovaj nastavak posvećujem našoj dragoj  Chaos_designer kojoj je danas rođendan, ali i našoj repki koja veze s ovime nema, ali sam  jako ponosna na njih pogotovo zato što je ovo uopće prvo svjetsko prvenstvo koje sam odgledala onako kako spada i to s tolikim guštom da se pitam tko je bila ta osoba koja je gledala te tekme.
Bravo Vatreni! ❤
Pjesma uz nastavak je Rude od MAGIC!-a, no uvjeravam vas da nema nikakve prosidbe ovdje samo puno neugodnosti i nespretno složenih rečenica.
Hvala na razumijevanju, volim vas puno💜 i ostavite koji usputni ako želite💙

Patrikova perspektiva

,, Molim te Silvestar, uđi unutra. Želim porazgovarati s ovim mladim gospodinom. Čini mi se kako mi ima dosta toga za reći " ,  uputi mu uz strogi pogled i ton sladak poput meda savršen za bijele laži i nagovaranja bez odbijenica.

,, Ali tata " ,  žalba izrečena uz ton malog razmaženog djeteta i usnica visoko podignuta u zrak nisu uspjeli otopiti kameno srce čovjeka preda mnom i nakon par sekundi crnokosi mršavi mladić odlazi u smjeru izlaska Sunca, daleko od naših očiju.

,, Sad kad smo ovo riješili, ja sam Vladimir Ivković, otac djevojke koju upravo držiš u svom naručju " ,  nije se ni potrudio pružiti mi svoju ruku možda jer smatra da nisam na njegovom nivou, a možda samo zato jer je praktičan čovjek i vidi da su mi ruke zauzete.
Možda je oboje, ali nikada nećemo saznati, ipak je ovo čovjek od malo riječi.

,, Drago mi je, ja sam Patrik Pribolšan " ,  nasmiješim mu se pristojno, no uz malu dozu šarma te čvršće primim Nikol u svom naručju.

,, Da, nije me briga tko si ti zanima me samo zašto stojiš pred mojim vratima s mojom kćerkom u tvojim rukama " ,  prekriži ruke na prsima i sumnjićavo me odmjeri kao da razmišlja o tome čime sam ju uspavao i da li sam ju, ne daj Bože, silovao.

,, Zaspala je u mom krilu i odlučio sam kako bi bilo najbolje da ju odnesem umjesto toga da ju probudim  " ,  trudim se to izgovoriti uz pristojan smiješak i ton dostojan gospodina, no riječi mi prolaze kroz zube i poprimaju drzak napadni ton.
Kvragu i moje lude godine!

,, Kako obzirno od tebe " ,  ton mu je sarkastičan i pomalo ciničan te je kao takav savršen uz njegovu prenapuhanu pojavu.
Nije ni čudo što je Nikol takva kakva je iako mogu priznati da je to kod nje puno simpatičnije i nekako slatko.
Kod ovog čovjeka je to bolesno iritantno.

,, To bi svaki normalan čovjek čovjek učinio da se našao na mom mjestu " ,  i dalje je prisutan kiseli smiješak na mom licu zajedno s otrovom u mom tonu.

,, Ako ćemo iskreno, ne bi " ,  pogleda me još strože nego zadnji put, no posebnu pažnju ipak posveti mjestima gdje su moje ruke dodirivale Nikolino tijelo.

,, Zašto to mislite? "  sad bi najrađe lupao glavom o zid, ali zbog usranog prvog dojma moram se potruditi da ovaj bude malo manje usran, ako ne i prihvatljiv.

,, Mislim da imaš neki motiv " ,  uperi svoj optužujući kažiprst u moja prsa svjestan da me ipak ne može zadaviti koliko god on to želio i mislim da ga je to malo rastužilo.

,, Kao npr. ? "  ne trudim se sakriti svoje kolutanje očima kao što se ni on nije trudio sakriti svoje nepovjerenje prema mojim motivima.

,, Želiš ju iskoristiti " ,  bila mu je prisutna tolika odlučnost u glasu da sam i ja na trenutak posumnjao u svoju nevinost.

,, Ne bih vas htio uvrijediti, ali ljudi poput mene " ,  ne stignem ni izgovoriti do kraja kad me prekine njegov grubi ton.

,, Znam ja ljude poput tebe i gade mi se " ,  izgovori odlučno, slijepo uvjeren u ono što govori, a mene nešto zaboli usred prsnog koša.

Slatka SusjedaWhere stories live. Discover now