Dvadeset i prvo poglavlje

328 27 99
                                    

Burekova perspektiva

Bok ljudi, ja vas volim!
Zato ovaj nastavak ne kasni toliko puno štoviše ako ćemo biti precizniji nije ga bilo samo 9 dana što je ajmo reći određena vrsta napretka u objavljivanju i pisanju i to je jako lijepo.
Druga stvar koja je bitna je ta da imam novu priču, jeej!
Zove se Ruža vjetrova

Spada u prekrasan žanr teen fiction i mislim da ako zavirite u nju nećete požaliti, a mene ćete izrazito usrećiti ❤

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Spada u prekrasan žanr teen fiction i mislim da ako zavirite u nju nećete požaliti, a mene ćete izrazito usrećiti ❤

Treća stvar mislim da mjenjam cover haha, ali ću još vidjeti jer mi se ovaj fkt sviđa i već je duže vrijeme ovdje s nama

Četvrta stvar pjesma uz nastavak je Rano, ranije od Magazina koja mislim savršeno opisuje ono što imaju Patrik i Nikol

Peta stvar - U ovom nastavku su opet prisutne Ljiljana i Nikol pa mislim da će biti definitivno pravi užitak

Šesta stvar  -  Hvala na pažnji i uživajte u nastavku jer zaista to i zaslužujete ❤❤

,, Joj, mrzim te. " , poraženo i umorno izdahnem te svoju veliku smeđu glavu prislonim uz prozor kao da ga tisuće različitih ljudi nije diralo.

,, Ah, znam. I ja tebe mrzim isto. " , nasmiješi se slatko, pomalo podmuklo očito zadovoljna svojim uspješnim ispiranjem mozga.

Čovječe, tako bi ju zadavila!

________________________________

,, I što radiš osim što me mrziš? " upita uz zlobni polusmješak i blago mrdanje obrvama gore-dolje.
Definitivno je prolupala pod stare dane i to definitvno ne u pozitivnom smislu.

,, Putujem. " , sarkastično uzvratim na što mi istoimena Magazinova pjesma uleti u uho i tamo se nastani na neko vrijeme dok ju ne zamjeni neka još zaraznija i bolja.

,, O, hvala što si mi to rekla, nisam to znala. "  ,  preokrene iziritirano očima na što se ja samo slatko nasmijem i par puta odmahnem glavom.

,, Nema na čemu, uvijek. "  ,  pošaljem joj zračni poljubac i zafrkantski joj namignem da vidi kako sam trenutno sve osim onoga što ona želi da budem i neće dobiti ono što traži ma koliko god bila uporna i tvrdoglava jer meni kada se luduje, onda mi se luduje i nitko me ne može zaustaviti.

,, A sad dosta zezancije! Gdje ideš? "  naglo se uozbiljila što je mene dovelo do još većeg smijeha jer koliko god ona pokušavala glumiti neku strogoću blage crte lica i sjaj u očima bi ju uvijek odao.

,, Jok. "  ,  kratko izgovorim nakon što se uspijem malo smiriti i odmahnem divljački glavom.

,, Nikol! "  zadere se toliko glasno i ljuto da su se sve glave koje su bile u busu okrenule prema nama i uputile nam zbunjeni gotovo iznervirani pogled.

Slatka SusjedaWhere stories live. Discover now