Dvadeset i treće poglavlje

292 25 44
                                    

Bok ljudi evo mene nakon samo 14 dana / 2 tjedna ne znam da li se to zaista događa ili nas to oči varaju.
Odlučih danas pošto sam bila na porti i imala za sebe kojih 225 min / skoro 4 sata ( možda čak i više) da vam darujem nastavak.
Ovaj nastavak nije uređen pa onda ako ima neka greškica slobodno mi napišite i molim vas ostavite usputni ili obični komentar da znam da ste tu i da pratite. Hvala puno ❤
Nastavak ima 2300 riječi, pisan je u Patrikovoj perspektivi, a sastoji se od dva dijela.
Prvi dio je dijalog Patrika i bake Ljiljane, a drugi je dijalog između Patrika i osobe čije vam ime neću otkriti ❤
Uživajte u nastavku i hvala vam puno na 8K pogleda i 700 glasova ❤
Sretno 💚

Patrikova perspektiva

,, I imaš što u planu za danas? " baka me upita kao da joj vrag ne da mira, a ja samo lijeno odmahnem glavom previše zaokupljen njenim slasnim špagetima.

,, Sigurno? " upita me s tom nekom zaigranom iskrom u očima pa se uopće bojim pitati kakav je plan ovaj put skovala.
Ljiljana Pribolšan uvijek dobije ono što želi na ovaj ili onaj način, a sada definitivno želi nešto te je na meni da otkrijem što je to.

,, Mhm " , promrmljam nezainteresirano kroz tjesteninu i blago slegnem ramenima.
Mislim da nemam ništa danas...
Naglasak na mislim s obzirom da su mi prijatelji luđaci i svakakve im ludosti padaju na pamet te se ne bi čudio da oko 4 sata ujutro dobim poziv na neko druženje ili iznenadni tulum.
Nikad ne znaš što se njima vrti po glavama, ali vjerujem da njima nikada nije dosadno s takvim šarenim mislima.

,, Zašto? Imaš ti neki plan? " uspio sam se trgnuti iz transa izazvanog njenom finom kuhinjom te sam podigao sumnjićavo obrvu u njenom smjeru.
Odsada više nisam Patrik Pribolšan, već Patrik Holmes.
Okej okej, ovo je čak jadno zvučalo i meni ( a ja sam to izgovorio ) mogu tek zamisliti kako je vama koji nemate razloga da me poštedite.
Nadam se da se sada osjećate bolje nakon što se uspjeli vidjeti kako postoje niži oblici života, a ipak nekako uspjevaju u ovom vrtlogu zvanom život.

,, Ma ne, pitam ovako samo, zanimalo me " , zvučala je toliko iskreno i dobronamjerno te bi da ju ne znam pomislio kako ju je zaista " samo " zanimalo jer se kao "brine" za mene.
Srećom, to je bila moja baka, a ja sam bio njen unuk koji je znao sve njene sheme i shemice te si neće dopustiti da padne na tu lažnu staračku nevinost.
Ona zna što radi
(za razliku od nekih)

,, Baka, oboje znamo da nešto smjeraš pa zašto jednostavno ne bi olakšala stvari i meni i sebi i podijelila to sa mnom " , ostavim vilicu sa strane na što se njoj digne kosa na glavi jer žena ne može podnijeti da ručak jedem hladan.
Ni u kojem slučaju i nikada pa makar moj život ovisio o tome.
Mali Patrik uvijek mora jesti toplo i kuhano.

,, Tko ja? Nikako " , kraj usne izvije u podmukli smiješak svjesna da preda mnom ne treba više glumiti nevinu, dobronamjernu i brižnu baku.
Mislim ne kažem da ona to nije jer se uz nju osjećam kao najvoljenija osoba na svijetu i uvijek radi sve kako bi mi ugodila, no svi dobro znamo koliko je podmukla i uporna u svojim naumima.

,, Naravno, nevina kao ja " , znam da sam upravo spustio sebe na temelju određene grane mog života, ali morao sam potkrijepiti nečime svoje argument pa makar to bilo i mojim neurednim načinom života.

,, Tako je, jer si ti jedno pravo malo nevinašce " , primi blago svojim prstima moje obraze i nasmiješi se široko gotovo ponosno pa sam se uz sve te razloge za brigu koje mi je dala čak i zabrinuo.
Mislim i inače se brinem o svojoj bakici, no sada mi se definitivno čini kako nešto ne štima.

,, Baka, jesi li ti dobro? Činiš mi se malo nekako... Ne znam... Smušeno " , zbunjeno opipam njeno čelo u potrazi za visokom temperaturom, no nje nema.
Ako ništa, barem baka nema vrućicu ili nešto.

Slatka SusjedaTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang