Slatka Susjeda

Trideset i treće poglavlje

Burekov uvod

Hej ljudi evo mene nakon skoro 4 mjeseca s novim nastavkom.
Žao mi je što ste tako dugo čekali, ali ova školska godina mi je naporna, izgubila sam volju i razmišljala sam o tome da ovu priču pauziram trajno.
No shvatila sam kako je to okrutno i prema vama čitateljima, ali i ovoj priči koja je sa mnom pretrpila sve i svašta.
Volim vas puno i hvala vam na 16 tisuća pregleda i 1060 voteova 💚
Stvarno sam ponosna na vas, ali i na sebe.
Hvala vam puno i molim vas da mi oprostite sve greške u nastavku jer mi se nije dalo ispravljati.
Preteško mi je to čitati.
Uhvati me neki cringe attack i ne mogu jednostavno💚
Hvala i uživajte u nastavku💙
Pjesma uz nastavak je Can't take my eyes off you💚

Patrikova perspektiva

Spavala je tiho i mirno u mom krilu dok sam joj ja prolazio prstima kroz dugu smeđu kosu.
Da je sad budna, lupila bi me po ruci.
Nije voljela moje pipke u njenim valovima.
Uvijek bi se žalila kako joj kvarim frizuru i kako ne cijenim trud koji ona ulaže u to da ne izgleda svako jutro kao ptičji drek na haubi novog novcatog auta.
Neke Škode, Citroena ili Fiata.

Ne znam što ona priča.
Meni je uvijek lijepa.
I po mraku i po danu.
Sređena ili obična.
Nosila ona kratke hlače ili ljetne haljinice.
Mrzovoljna ili dobro raspoložena.

U svakom trenutku je bila divna imala ona zubati osmijeh ili napućene usnice.
U svakom trenutku je bila pametna i odgovorna, i mudra, i razumna, i draga, i smiješna.
Bila je sve ono što je meni nedostajalo.
Bila je sve ono što mi treba.
Bila je moja utjeha.
Moj osobni čovječuljak i zaštitar, ali i osoba od koje obične stvari postaju divlje avanture.
Imala je to nešto posebno u očima.
Tu neku iskru od koje bi izgorio i pretvorio se u pepeo.

Bila je moja.
Neslužbeno, naravno, no ništa u životu nisam toliko želio kao što nju želim.

Za svoj rođendan mislio sam ju pitati želi li biti moja djevojka.
Neće me odbiti na moj rođendan,  zar ne?
Toplo se nadam.

,, O čemu ti tako duboko razmišljaš? "  upita Ante uz mali podsmijeh i prođe rukom kroz plavu kosu prije nego što skrene naglo lijevo uz par izrazito neprimjerenih psovki.

,, Ne tiče te se " ,  umišljeno podignem nos prema gore na što se Matej samo lupi dlanom o čelo i pogleda me onim očinskim razočaranim pogledom kao da ne može vjerovati što je skoro 18 godina odgajao.
Definitivno nije ispalo po uputama.
Mogli smo bolje, ljepše i strpljivije.

,, Joj, aj ne seri " ,  visoki zgodni lik ( to bih bio ja ) preokrene smeđim očima boje trodnevnog proljeva khm mislim čokolade na komentare barem četiri puta ružnijeg lika ( to bi bio Ante ) i tiho se nasmije svojoj genijalnoj neverbalnoj komunikaciji kao da to nije sto puta vježbao pred ogledalo.
Ne, naravno da nije, to bi bilo sramotno.
Srećom mi je Sramota drugo ime pa sam postao imun na takve divne stvari koje te suzdržavaju od gluposti u životu.
A ako niste znali i Glup mi je isto srednje ime.
Patrik Sramota Glup Pribolšan.
Baš zvučno.

,, Pa ne serem, sjedim " ,  izgovorim glupavo, ali u isto vrijeme i tiho kako moja genijalnost ne bi probudila vraga khm mislim anđela u mom krilu.

,, Patrik! "  pametnjaković ne shvati moje namjere te nas još skoro gurne u neku provaliju bez imalo grižnje savjesti.
Znači ako taj lik nije serijski ubojica, onda sam ja.
Ta izjava uopće nema smisla.
Nemam pojma na kojim je drogama autor bio dok je ovo pisao, ali mislim da mu je ovo čak i prirodno ponašanje djeluje ovako malo poremećeno.
Sigurno je zbog frizure.