Try to forget

Chapter 2

2 godine kasnije

Sjedeći kraj prozora promatrala sam tmurno nebo koje se nadvilo nad Zagrebom.Još jedan kišovit dan. Okrenula sam se  prema stolu i na njemu ugledala žilet,posljednji koji mama i tata nisu sakrili od mene. Crne misli su mi se motale po glavi. No pogled mi je skrenuo na ruke na kojima su još bili ožiljci. Ne, ne želim opet priuštiti pakao svojim roditeljima. Ovo mi nije prvi put da se pokušavam ubiti. Zadnji put bih u tom naumu i uspjela da mama nije upala u kupaonicu i panično pozvala hitnu. Jednostavno Bog očito ima neki dobar razlog da me drži na životu. Ustala sam sa kreveta,uzela žilet i odlučno ga bacila u smeće. Ovo radim samo zbog roditelja. Ne želim im više stvarati nepotrebne probleme. I onako se na svakom koraku boje da si opet ne odlučim nauditi. Izvalila sam se na krevet. Razmišljala sam koji je smisao moga života. No nije sve oduvijek bilo ovako crno. Prije sam imala život kao iz bajke. Mama poznata dizajnerica,tata odvjetnik. Novaca mi nikada nije nedostajalo i mogla sam dobit sve što poželim. Dečki bi me slijetali na svakom kraju. Dok mi jedna subotnja večer,jedan odlazak kući nisu promijenili život. Bezosjećajno me je silovao,oduzeo mi nevinost. Moji roditelji su bili izbezumljeni kada me je hitna dovezla onako krvavu i rastrganu. Mjesecima sam se oporavljala u bolnici. I oporavila sam se. No nažalost samo fizički. Od tada mi se život promijenio. Više nisam izlazila van,prestala sam se družiti sa Vanessom a svakim danom sve bih više upadala u depresiju. Čak sam zamolila roditelje da me ispišu iz škole te sam školovanje nastavila kući. Srećom roditelji su mi bogati pa mi mogu to priuštiti. No nakon nekog vremena jako su se zabrinuli i odlučili su da to tako više ne može. Stoga smo se preselili u mamin rodni Zagreb. Inače moja porodica je jako zanimljiva. Djed mi je Nijemac koji se oženio bakom Hrvaticom i nakon nekog vremena iz Berlina su se nastanili u Zagrebu. Tamo se rodila moja mama i ujak koji se nakon navršenih 18 godina preselio u Australiju. Mama je oduvijek bila zaljubljena u modu te ju je nakraju taj san odveo u London gdje je upoznala zgodnog odvjetnika i nakon godinu dana dobili su prekrasnu princezu imenom Jessica. Tatini roditelji pak žive u Kanadi a strina se nakon završenog fakulteta preselila u Ameriku. Tako da nas ima skoro na svim kontinentima. Voljela sam London i stvarno mi je taj grad prirastao srcu ali nisam više mogla ostati u njemu. Plašio me je. No ni u Zagrebu se nije ništa promijenilo. Jednostavno sam izgubila povjerenje u ljude a muški rod je za mene izumro. Od popularne kraljice postala sam nitko i ništa. Pola škole me smatra luđakinjom,a druga polovica me ne poznaje pa me jednostavno ignorira. No ne osuđujem ih. A što bi i trebali misliti o curi koja stalno šuti,čita knjige pod odmorom i dobije panični napad kad je dečko uhvati za guzicu. Upravo od tog Ivanovog incidenta su počeli kružiti tračevi po školi. No ipak oni ne znaju pravu istinu a ona je ostala zakopana u Londonu.

Ustala sam se sa kreveta i pogledala u ogledalo. To nije ona cura od prije 2 godine. Stara Jessica je bila uvijek sređena,sa savršeno ispeglanom kosom,francuskom manikurom i kilom šminke na licu makar išla samo do trgovine. Ova cura je imala nepočešljanu kosu smotanu u neurednu punđu,podočnjake zbog još jedne neprospavane noći i dakako veće atribute. Gledala sam u svoje grudi. Prestaju li one ikad rasti? Mrzila sam svoje obline. Željela sam ih sakriti kako me nijedan muškarac ne bi poželio. Zato sam suknjice i haljine zamijenila vrećastim trenerkama. Na moj novonastali stil najviše se bunila mama. Naravno da je dizajnerici važno kako joj se kćer oblači. Koja cura ne bi voljela otvoriti ormar pun dizajnerskih haljina. Nekada sam i ja trošila sate isprobavajući ih no sada mi one nisu pričinjavale nikakvo zadovoljstvo. Svoje mjesto pronašle su u Nininom ormaru,mojoj novoj i jedinoj prijateljici koja je zamijenila ulogu Vanesse. Ona je bila vesela cura koja bi me uvijek uspjela oraspoložiti,barem nakratko. Često bih joj znala govoriti da se ne druži sa mnom jer to drastično utječe na društveni status. No nju nije bilo briga. Redovno se svađala sa elitom koja bi me ismijavala i uvijek je bila na mojoj strani. Ponekad pomislim da je na ovaj svijet poslana sa zadatkom mog anđela čuvara.

Zazvonio je mobitel.

-Jess jel spavaš?-začula sam glas sa druge strane linije.

-Ne,jutros sam se ustala ranije nego obično.-pospano sam joj odgovorila.

-Trebam te nešto pitati. Znam da ćeš me odbiti ali ipak poslušaj.-

-Dobro slušam te.-odgovorila sam joj i zijevnula.

-Znaš onog zgodnog lika iz 4.c? E pa on večeras ima tulum. Bilo bi lijepo da mi praviš društvo. Znaš i sama da sam luda za njim. Trebaš mi tamo da ne napravim kakav blam pred njim.-ispričala je sve bez predaha.

-Nisam raspoložena.-brzo sam odgovorila

-Znala sam,al točno sam znala da ćeš me odbiti. Nemoguća si. Nikad ne izlaziš,stalno učiš i visiš po kući………. umrijet ćeš za tom knjigom.

-Ma stvarno bih išla ali moram učiti za onaj test iz matematike. Vidimo se sutra.-brzo sam izrecitirala i krenula prekinuti.

Žao mi je što sam joj morala lagati ali ona jednostavno ne razumije da mene te zabave ne zanimaju. Barem ne više. A nisam joj željela reći pravu istinu. Znam da više nikad ne bi imala isto mišljenje o meni.

-Nemoj mi tu lagati ne radi se uopće o testu. Ajde molim te samo večeras izađi sa mnom van i više te nikad neću moliti. Uostalom znam da bi Marku bilo drago. Već se tjednima raspituje za tebe.-bila je uporna.

-Lako je tebi kad imaš 5 iz matematike. A taj Marko je samo umišljena nakupina mišića koji cure smatra svojim trofejima. Ne želim biti još jedna od njegovih kurvica na popisu. Sutradan bi cijela škola pričala o njegovom uspješnom pothvatu. Nina samo se ti lijepo provedi.-brzo sam prekinula kako ne bi nastavila sa nagovaranjem.

Ona je jedna od osoba koje ne odustaju tako lako. Ali ja sam definitivno tvrdoglavija. Ionako bi joj samo smetala tamo. Bolje će se zabaviti bez mene.

Bacila sam mobitel na krevet.

Taman sam krenula izaći iz sobe kad je Zara uletjela brzinom munje i popela se na krevet.

Ona je bila najbolji rođendanski poklon koji sam ikad dobila. Obožavam to malo čupavo stvorenje koje me jedino razumije.

Poljubila sam joj njuškicu, na brzinu se obukla i sišla dolje.

Bilo je tek 8 sati ujutro tako da su moji još uvijek spavali.

Neprimjetno sam izašla iz kuće te se sa Zarom uputila u park.

-Zagreb je stvarno predivan grad.-mislila sam. Ne toliko velik kao London ali opet zadovoljava sve moje potrebe. Znala sam ga napamet.

Svake godine dolazila bih kod bake za vrijeme ljetnih praznika. No baka je nažalost prošle godine preminula stoga sada živimo u kući koja je prevelika i za nas a kamoli za nju.

Sjela sam na klupu i pustila sam Zaru da se istrči.

Ubrzo je našla društvo u još jednom čupavom psiću koji nije bio neznatno veći od nje. Gledala sam je ljubomorno. Barem je netko sretan.

Nakon sat vremena vraćala sam se kući no prije toga naišla sam na kiosk po tatine novine. Običaj koji sam radila još u Londonu.

Kad sam otvorila kućna vrata,obuzeo me miris svježe pečenih palačinki. Čekale su me na stolu,prelivene čokoladom i sa jagodama,baš onakve kakve volim.

Iako nisam bila gladna, pojela sam ih nasilu jer se mama stvarno potrudila.

Tata se već užurbano spremao za posao. Kao i obično opet kasni.

Tužno je to jer ponekad mora i nedjeljom raditi. Ali kako on kaže posao nikada ne pita koji je dan.

Napravila sam mu kavu,uzela njegove novine i izvalila se na kauč. Obično ih ne čitam ali očito da jutros nisam imala pametnijeg posla. Odmah na naslovnici stajala je udarna vijest:

 ONE DIRECTION NAPOKON U HRVATSKOJ!