Try to forget

Chapter 11

Vozili smo se neko vrijeme i priznajem da polako počinjem uživati. Vjetar me hladio zbog lagane odjeće koju sam nosila ali nisam previše marila. No kada smo se zaustavili ispred Harryjeve kuće ostala sam u većem šoku nego kad sam prvi put sjela na motor. Moja kuća je bila velika,ali njegova je bila barem 3 puta veća. Sa savršeno uređenim travnjakom koji se kilometrima protezao oko kuće. Sišla sam sa motora ne skidajući pogled sa kuće koja me je osvojila na prvi pogled. Nesvjesno sam izvadila mobitel i okrenula ga prema kući.

-Što to radiš?-Harry je došetao do mene i obgrlio me s leđa.

-Ništa. Samo za uspomenu.-naredila sam kameru pokušavajući pogoditi što bolji kadar.

-Mogu ja?-upitao me je gledajući kako nespretno okrećem mobitel.

-Naravno-sa olakšanjem sam mu ga dala. Harry je uzeo mobitel,naredio efekt i prije nego što sam se snašla prebacio na prednju kameru i opalio.

-Što si to napravio?-začuđeno sam ga upitala.

-Za uspomenu.-rekao je i poljubio me u obraz.-Kuća će jednog dana biti tvoja tako da je nema potrebe slikat.-namignuo mi je i ja sam se zacrvenila.

-Hajde idemo unutra. Hladno je.-podigao me je u unio u kuću kao mladenku. Zatim me je nježno spustio a ja sam izbezumljeno gledala oko sebe. Kuća je bila predivna izvana ali ne može se mjeriti s onim kako je izgledala iznutra. Bezbroj prostorija i činilo se kako će mi trebati sati da dođem sa jednog kraja na drugi.

Da,navikla sam na bogatstvo i raskoš al definitivno ne ovakvo kakvim je Harry raspolagao.

Poveo me je na prvi kat i prošli smo kroz jedna vrata koja su izgledala drugačije nego ostala.

Uskoro sam se našla u sobi sa ogromnim krevetom,plazmom preko puta njega i pogledom od kojeg zastaje dah. Došetala sam do prozora i još neko vrijeme se divila dok me je Harry znatiželjno promatrao.

Bacila sam pogled na slike koje su stajale na jednom od brojnih ormarića. Harry,mali kovrčavi dječak i djevojčica neznatno starija od njega. Zatim žena,relativno mlada,istog pogleda kao i ostalo dvoje djece.

-Moja mama Anne i sestra Gemma- Harry je prekinuo tišinu.

-Ličite. A gdje ti je tata?-samo je spustio pogled bez odgovora. Bio je to očito znak da se ne petljam tamo gdje mi nije mjesto.

I dalje u tišini me povukao za sobom i izveo iz sobe. Osjećala sam trunku straha gledajući taj zamišljeni pogled.

-Dođi da te smijesimo u sobu.-

-Harry jel se ti ljutiš na mene?-pogledala sam ga u strahu što će odgovoriti.

-Kako bih se ikada moga ljutiti na tebe?-slabašno se osmjehnuo i poškakljao me po nosu.

Ne baš uvjerljivo ali dovoljno da se osjećam bolje.

Odveo me je na drugi kraj kuće i uveo u sobu iste veličine kao i njegova.

Osvrnula sam se oko sebe i uštipnula čisto da provjerim da li sam u nekom snu. Opako dobrom snu.

Sve u sobi bilo je ljubičasto-bijelo. Ogroman krevet sa baldahinom,ormar u koji očito mogu smjestiti 3 trgovine, police pretrpane knjigama različitih žanrova a na drugom dijelu bezbroj bočica parfema svih vrsta.

-Ovaj mi je posebno drag.-skinuo je jedan sa police i prsnuo mi ga na vrat. Predivan miris zauzeo je prostor na kojemu smo stajali.

-Jako mi se sviđa. Kako se zove?-

-One Direction:Our Moment-nasmijao se i vratio ga na policu.

-Imate dobar ukus.-uzela sam taj parfem i prsnula ga još jednom,pa još jednom dok se nisam zakašljala od prevelike količine koja je ušla u moj dišni sistem.