Try to forget

Chapter 16

(Zayn)

Sjedio sam na podu i u magli promatrao situaciju koje se odvijala oko mene.

-Svinjo jedna kako si se usudio dirati ju? Trunit ćeš u zatvoru!-su zadnje riječi koje je Harry izgovorio prije nego što mi je desnu stranu lica zahvatila probadajuća bol.

Jess i Perrie su istovremeno vrisnule.

Obrisao sam nos sa kojeg se slijevala gusta tekućina a zatim mi se i druga strana lica susrela sa Harryjevom desnicom.

Bol je bila neizdrživa no nisam micao. Uostalom sve ovo sam i zaslužio.

-Gade ustani se i bori se ko muško!-Harry je viknuo uhvatvši me za rub majice te me snažno podignuo sa poda. Zatim mi je zadao još nekoliko poprilično dobrih udaraca nakon čega su ga Liam i Niall uhvatili za ruke tako da je ostao bespomoćan a ja sam labavo tresnuo na pod,natopljen vlastitom krvlju.

-Harry ubit ćeš ga!-Perrie je potrčala do mene dok joj se kombinacija maskare i suza slijevala niz lice.

Ipak bila je najljepši anđeo kojeg sam imao čast upoznati i zvati je mojom.

-Silovatelji i zaslužuju smrt-hladno me pogledao i dalje se opirajući dok su ga Niall i Liam snažno pridržavali što dalje od mene.

-Harry nemoj!-Jess je počela plakati i potrčala mu u zagrljaj nakon čega se on malo primirio i snažno ju obuhvatio rukama.

Na drugoj strani sobe Louis je bespomoćno ležao na podu dok mu se krv slijevala od posjekotine na čelu pa sve do ruba vrata.

Harry ima pravo. Ja sam kriv za ovo. Svi su oni povrijeđeni zbog mene. Zaslužujem trunuti u paklu.

-Jessica ja.....-probao sam nešto reći ali trenutno mi ništa nije padalo na pamet. A što bih i mogao reći djevojci koja me mrzi iz dubine duše?

-Da joj se više nikada nisi obratio-jače ju je stisnuo i privukao sebi dok sam ja ostao ležati na podu bez potrebe da išta više kažem

Riječi su suvišne.

-Neka netko pozove hitnu!-Eleanor je pridržavala Louisovu glavu a on me je suosjećajno promatrao onim svojim plavim očima.

Ako mu se nešto dogodi,nikada si to neću moći oprostiti.

Liam i Sophia su potrčali prema telefonu a Perrie je sjedila pokraj mene i jecala.

-Znači istina je?-nakratko me je pogledala svojim velikim,plavim očima i ja sam morao skrenutni pogled.

-Perrie,nisam htio-tiho sam izustio i negdje napola glas mi je puknuo. Plakao sam. Ponovno sam plakao dok me je sedam para očiju optužujuće gledalo. Za njih sam mrtav.

Lagano sam pomaknuo glavu i pogledao je zadnji put te snažno stisnuo njezinu ruku no ona ju je istrgnula.

-Da me više nikada nisi dotaknuo-su riječi koje su mi poput mača probole srce. Ustala se i bez ijedne riječi napustila prostoriju. Vanessa ju je šutke slijedila a zatim je Liam upao sa telefonom u ruci.

-Hitna će stići svakog trena-pogledao je mene a zatim Louisa i nakon toga napustio prostoriju zajedno sa Harryjem,Jessicom i ostalima.

Jedino su ostali Eleanor koja je pridržavala Louisovu glavu i Niall koji je skamenjeno piljio u pod.

-Ne znam što se tu dogodilo ali ti si zadnja osoba od koje bih to mogao očekivati. Možda Harry ima pravo, možda stvarno zaslužuješ trunuti u zatvoru.-slagnuo je ramenima i pogledao me svojim tužnim pogledom te napustio sobu bez daljnjih komentara.