Try to forget

Chapter 8

Probudila sam se odmornija nego ikada. Ne znam da li je Harry razlog tome,ali ako je puno mu hvala. Otišla sam u kupaonicu,obavila sve potrepštine i sišla na doručak. Cijelo vrijeme sam nešto pjevušila te mi onaj blesavi osmijeh nije silazio s lica. Uzela sam šnitu kruha u ruke i odgrizla jedan komad kada sam začula mobitel kako zvoni bez prestanka.

-Ja ću.-viknula sam i preletjela pola kuća te se skoro ubila na stepenicama.

-Normalno da ćeš ti. Neću ti se valjda ja javljati na mobitel.-mama mi je dobacila u prolazu.

Bacila sam se na krevet te dohvatila mobitel koji je i dalje zvonio.

-Molim?-

-Jutro ljepotice.-začula sam dubok glas s druge strane linije.

-Jutro i tebi.-

-Imaš li kakvih planova za danas?-

-Pa planirala sam učiti povijest,a zatim geografiju.-odgovorila sam mu i zijevnula.

-Uuuuu kako dosadno. Geografija ti se najbolje uči putovanjem a povijest bilo pa prošlo. Zato zatvaraj knjige jer vodim te van.

-Imaš li ti tako rješenje za svaki predmet pametnjakoviću? Ne mogu,stvarno moram učiti.-

-Imam. Za jezik ti je bitno da se znaš sporazumijevat,korijeni i Pitagora ti sigurno neće trebati u životu,likovni-nikad nisam kužio zašto sam to morao učiti a biologija…………hm………pa to te ja mogu naučiti.-začula sam cerekanje u pozadini.-Kako god dolazim po tebe za 20 minuta.-

-Ali Harry…………….-kasno. Već je prekinuo.

Zatvorila sam knjigu. Opet ništa od učenja. Hvala Bogu pa su proljetni praznici inače bi bilo svašta.

Navukla sam tajice i majicu te obula nove patike koje sam dobila za Uskrs. Pogledala sam se u ogledalo. Baš nekako sportski. Nasmijala sam se sama sebi. Stvarno te je lako nagovorio,jel tako Jess? Ušla sam u kupatilo,svezala rep i stavila maskaru kad sam začula lomljavu stakla u sobi.

-Koji k……….?-uletjela sam u sobu i vidjela Harrya na podu te razbijenu vazu pokraj njega.

-Sorry- smješkao se dok je sakupljao razbijene komadiće.

-Dobro na koji način si ti ušao?- potrčala sam do njega  i sjela na pod.

-Pa kroz balkon.-prstom je pokazao na visoki hrast koji je stajalo kraj kuće.

-Pa da. Glupa ja i što pitam. Zašto bi gospodinu ulazio na vrata kao svi normalni ljudi.-odmahnula sam glavom i pokupila zadnji komadić stakla.-Jesi li se porezao?-

-Samo malo. Ništa strašno.-pogledala sam mu ruku niz koju je tekla krv. Lažov jedan.

-Pričekaj me ovdje.-otišla sam do dnevnog boravka po kutiju prve pomoći.

-Što je to bilo? Učinilo mi se kao da sam čula nešto….-mama mi je doviknula iz kuhinje dok je pripremala juhu.

-Ništa mama. Samo ja i moja nespretnost-

Vratila sam se u sobu i zatekla Harrya na mom krevetu. Ležao je na mom jastuku i upijao miris moje majice.

-Harry što to……….?-

-Fino mirišeš.-dobacio mi je dok sam se ja zacrvenila. Zašto se uvijek moram crvenjeti?

-Daj da ti pregledam tu ruku.-sjela sam do njega i nježno uzela njegovu ruku. Pa i nije toliko strašno. Za par dana će potpuno zacijelit.

Čudno je to. Sjedim na krevetu sa najzgodnijim dečkom kojeg sam u životu vidjela. Tako je predivan dok me gleda tim zelenim očima i odjednom javlja mi se želja da ga poljubim kao nikog dosad. No naravno ne napravim to već uzimam zavoj te omatam oko njegove ruke pazeći da ga ne povrijedim. Zatim utisnem poljubac na ranjeno mjesto i ustanem s kreveta. Bolje da se maknem dok ne učim nešto što ću požaliti. Odložim kutiju na stol i okrenem se prema njemu dok me je u tišini promatrao.