Try to forget

Chapter 23

Doktor nije više ništa rekao.

Okrenuo se i otišao u drugom smjeru dok je svatko od nas ostao zaokupljen svojim mislima. Iako smo svi mislili na isto.

-Bit će on dobro. Previše je života u njemu da bi ga nešto ovako slomilo-Louis me je ohrabrivao no nisam znala koliko zapravo vjeruje u riječi koje je govorio.

Znala sam da hoće. Odbijala sam vjerovati u suprotno.

-Anne Styles?-doktor se vratio držeći nekakve fascikle u rukama. Okrenuli smo se prema njemu,nadajući se kako donosi dobre vijesti.

-Da ja sam-gledala ga je očima punim nade.

-Je li vaš sin ikada ima problema sa drogama?-

Trgla sam se na ovu rečenicu. Harry i droga? Ne. Ta dva pojma ne bih mogla zamisliti ni u najgorim noćnim morama.

Anne ga je uplašeno gledala,Gemma ju je jače stisnula a Mike se promeškoljio na stolici.

Zašto imam osjećaj da će nove tajne izaći na vidjelo?

-Da bilo je razdoblje u njegovom životu,ali godine su od tada prošle. Izlječio se i nema šanse da bi ponovno započeo s time.-kako li je samo željela vjerovati u to.

-Pronašli smo je u njegovoj krvi. Bio je pod utjecajem droge. Sudeći po količini i vrsti imao je itekakve sreće što mu srce već nije otkazalo-nakašljao se i potom nas ponovno napustio.

Ovi doktori su nevjerojatni. Priopće nam nešto tragično i onda samo odu,kao da se ništa nije dogodilo.

No uostalom to je bila njihova dužnost i samo su obavljali svoj posao.

Bojala sam se idućeg njegovog posjeta. Jer kako je krenulo stvari nisu iše na dobro.

-Ne opet,Harry-Louis je tiho promrmljo.Nisam ni svjesna kako sam cijelo vrijeme zapravo bila u njegovom zagrljaju.

Anna je bila slomljena,pokušavala je održavati vježbe disanja i trudila se ne puknuti svakog trena. I divila sam se snazi te žene.

Jer ja sam bila daleko od toga.

Bojala sam se i pomisliti da će Harry morati sve to ponovno proživljavati. Jer droga zasigurno nije nešto čega se možeš rješiti preko noći.

Čini se da osobe u mom životu imaju više tajni neko što bih to ikada mogla zamisliti,počevši od mene. No one uskoro isplivavaju na površinu i bojim se i pomisliti što će se još dogoditi.

-Mogu li ga vidjeti?-obratila se maladom doktoru koji je upravo izlazio iz operacijske sale. Toliko nade u njezinim očima,toliko vjere.

-U lošem je stanju gospođo-svukao je rukavice. Tužan pogled odavao je da ga najbolje pustimo da se odmara,bez ikakvih posjeta. No dobro je znao da obitelj ne odustaje tako lako. Pobogu,svakog dana bi se susretao s time.

-Samo nakratko,molim vas!-nježno je uhvatila njegovu ruku nakon čega joj on nije mogao reći ne.

-Uredu ali samo na nekoliko minuta. I to samo jedna osoba-pružio joj je masku te zajedno s njome ušao.

Sranje. Preduhitrila me je. No ipak,ona mu je majka i barem toliko zaslužuje.

Nisam se praktički stigla ni okrenuti a već je morala izaći. Doktor se stvarno držao reda. I bio je odlučan u namjeri da više nikoga ne pusti.

Anne je nakon ovoga bila potpuno slomljena što su jasno pokazivale suze na njezinom mladolikom licu. No doktor više ništa nije rekao. Uostalom ni sam nije bio siguran na čemu smo. Zato bolje ne davati lažne nade.