Try to forget

Chapter 9

Gledala sam još dugo u taj papirić,zatim ga pročitala još jednom,još jednom i još jednom dok nisam shvatila da sam potpuno normalna bez ikakvih halucinacija. Zašto mi to radi? Što bih ja sada trebala? Spustila sam papirić na stol i na prstima se došuljala do noćnog ormarića sasvim nečujno zgrabivši mobitel. Izašla sam iz sobe i ušla u kupatilo nesvjesna što radim i što ću reći kada se javi. Trebam li ga uopće nazvati? I dok sam razmišljala moji prsti su automatski otipkali njegov broj i začula se zvonjava sa druge strane linije. Sranje. Sada nema povratka. Dlanovi su mi počeli znojiti a koljena nesvjesno tresti.

-Halo?-začula sam hrapav glas. Glas koji mi toliko nedostaje iako ga nema tek nekoliko sati.

Tišina.

-Jess ti si?-glas mu je sada poprimio notu nježnosti.

-Harry što bi ono trebalo značiti?-glas mi je zadrhtao.

-Znači otvorila si poklon?-

Ponovno tišina.

-Reci nešto.-sada je i njegov glas počeo podrhtavati.

Što bih trebala reći? Volim te iako te znam samo par dana. Uspio si me promijeniti u samo par dana.  U samo par dana postao si osoba za koju bih dala vlastiti život. Molim te napusti svoju karijeru i pobjegnimo zajedno na pusti otok gdje ćeš ostatak života provesti sa djevojkom koja te ne zaslužuje. I da slomio si mi srce kada si otišao,slomio si ga kao nitko prije. Radije bih još 10 puta proživjela onu noć nego bila odvojena od tebe ijedne jedine sekunde.

-Znaš i sam da to neće funkcionirati-hladno sam odgovorila.

Tišina.

-Reci nešto-sada sam ga oponašala i začula tihi smijeh. Već sam zamislila te neodoljive rupice koje se pojave svaki puta kada se preko tih savršenih usana razvuče smiješak.

-Nitko ne kaže da će biti lako. Ali ništa nije nemoguće. Penelopa i Odisej bili su razdvojeni 20 godina pa ipak njihova ljubav ostala je jednako jaka kao i onog dana kad su se zakleli na vječnu ljubav.

-Ja ne želim kao Penelopa čekati 20 godina dok ti lutaš turnejama i zemljama koja ja u životu neću posjetiti. Ne želim da čekam u nadi hoćeš li se ikada vratiti i hoću li te ikada više vidjeti. Želim da budeš pokraj mene,da me utješiš kada sam tužna,da me zagrliš kada mi treba utjeha a to je nemoguće jer mi smo različiti svjetovi………………-nastavila sam dok mi je suza kapnula niz obraz.

-Dođi kod mene u London-hladno je izustio i prekinuo me dok sam mu ja nastavila nabrajati razloge zašto naša veza nije moguća.

-Što?-učinilo mi se da nisam dobro čula.

-Dođi kod mene u London.-ponovio je.

-Ti se šališ. Harry znaš da to nije jednostavno.-

-Zapravo sasvim je jednostavno. Škola ti ubrzo završava. Voliš li me? Želiš li biti sa mnom? Dođi kod mene i obećavam ti da ćemo provesti najbolje ljeto.

-Harry………ja….. ne znam………- počela sam zamuckivati.

-Ne moraš odmah odgovoriti. Razmisli dobro. Al ne očekujem ne kao odgovor.-nasmijao se još jednom a onda sam začula lomljavu u pozadini

-Dušo moram ići ili će Louis ozlijediti samog sebe. Razmisli molim te-

-Harry……..ja…………………-već je prekinuo.

Ispustila sam mobitel na pod. Otišla do umivaonika i polila se hladnom vodom. O ovome nisam sanjala ni u najluđim snovima. Da naravno da želim s njim provesti ljeto više nego išta………….no vratiti se u London? Jesam li spremna za to?