Try to forget

Chapter 29

-Je li ova uredu?-izašla sam iz kabine i zavrtjela se ispred ogromnog ogledala,onoliko koliko je haljina dopuštala.

-Predivna si Jessica samo molim te odluči se već jednom. Isisala si sav život iz mene.-Ness je prekrižila noge dok je Nina zijevnula čačkajući nešto po mobitelu.  Obje su izgledale poput živih mrtvaca,neispavano i bolesno.

-Ova je stvarno odlična-Eleanor je kružila oko mene odmjeravajući me sa svih strana

-Nekako nisam sigurna da je to ta. A da pogledamo u sljedećoj trgovini?-slegnula sam ramenima.

-Ne!!!-Nina i Ness su vrisnule u isti tren izbezumljeno me gledajući.-Jess molim te nas poštedi ovih muka i kupi tu haljinu.-

-Ali to nije ono što tražim-ušla sam u kabinu dok se Eleanor smiuljeći vukla za mnom. Jedino je ona uživala u ovom svemu dok su me ove dvije vjerojatno htjele spaliti na lomači.

Znala sam kako ih ubijam svojom neodlučnošću. No nisam si mogla pomoći. Sve mora biti savršeno.

-Naravno da ćemo ići u drugu trgovinu-Eleanor je uzela haljinu i vratila ju nazad na mjesto. Navukla sam tajice što sam brže mogla i zgrabila torbu te mahnula rukom da me slijede.

Nje dvije su se vukle ko crkotine a Eleanor je skakutala,odmorna i puna života.

-Jel vas dvoje niste mogli malo pričekati? Odlučili ste organizirati vjenčanje u svega nekoliko dana. Pa gdje vam je pamet bila?-Nina je promrmljala pridržavajući Nessi za ruku.

Nikada ne bih rekla da će nje dvije postati toliko bliske. S obzirom na to kako su započele ovo je krajnje neočekivano.

-Rekla sam ti već sto puta. Ne želim biti debela mlada.-

-Nije da stomak raste preko noći-prevrtjela je očima.

-Svedno.-ušla sam u sljedeću trgovinu ne znajući odakle da počnem. Ove su se izvalile na prvi kauč koji je stajao u kutu a Eleanor je poletjela na drugi kraj trgovine.

-Da Harry?....... Ne naravno da nije gotova..........Ne znam al ubit će me.......-čula sam isprekidane rečenice-Jess, Harry je naručio crvene ruže!!-

-Crvene ruže??????!! Rekla sam da moraju biti bijele!!-praktički sam skočila na nju i preuzela joj mobitel.-Harry,lijepo sam ti rekla bijele. Zar ni to nisi sposoban zapamtiti??!!-

-Kao da je bitno. Ruže su ruže.-začula sam njegov dubok glas sa druge strane linije. Bio je mrtav-hladan. Kao da se naše vjenčanje njega ne tiče ni pet posto.

-Sve moram sama!-prekinula sam prije nego što sam mu uopće dala šansu da se opravda. Iako sumnjam da bi se potrudio.

Tlak mi je skočio na dvjesto a trebalo je još izabrati haljinu i cipele. Računajući na to da nemam pojma kakvu ću frizuru imati a još manje kakavo ću šminkanje naručiti.

-Nije za ništa!!-okrznula sam Eleanor ramenom i vratila se prebirući po slinim vjenčanicama koje su visjele.

-Napravio ti je dijete. Vidiš da je za nešto ipak sposoban.-El je promrmljlala a ja sam je potom pukla po leđima.

-O,šuti molim te!-nasmijala sam se pritom gladeći stomak. Još uvijek nisam svjesna toga da sam trudna i da u meni raste novi život.

-Ajde,bit će to predivno dijete,baš kao i vas dvoje-El je položila ruku na moju i toplo se nasmijala.-Jesi li razmišljala o imenu?-

-Ne baš. Ali ako bude muško,zvat će se Edward William-

-Ti si luda!-El se nasmijala i iz nekog kuta izvadila vjenčanicu,baš onakvu kakvu sam tražila. Možda ovaj dan i neće biti toliko loš.

***

-Jesi li završila sa kupovinom?-Harry je sjeo do mene na kauč i položio glavu na moje rame.

-Jesam-pravila sam se da se još ljutim na ono jutros sa ružama i pozivnicama.

-Mogu vidjeti?-šapnuo mi je u uho i potom gricnuo ušnu resicu. 

-To donosi nesreću-

-Mislim da je i previše nesreća zahvatilo nas dvoje. Što se još može desit?-

-Nemoj tri puta reći.-prevrtjela sam očima jer stvarno ne znam što sljedeće Bog planira s nama dvojma.

-Jel se još ljutiš na mene?-prelazio mi je usnama od vrata pa sve do ključne kosti.

-Da-lagala sam ispuštajući tihe uzdahe.

-Lažeš-prislonio je usne na moje i morala sam mu uzvratiti čak iako sam se htjela ljutiti. No uvijek me slomi,bez obzira na sve.

-Samo želim da se aktivriaš u ovom svemu. Ispada kao da ti nije stalo.-

-Naravno da mi je stalo. Samo se ne snalazim u tome svemu. Jel tako,Darcy?-obgrlio me rukama i utisnuo poljubac na moj stomak.

-Darcy?-pogledala sam ga zbunjeno.

-Ako bude djevojčica,zvat će se Darcy.-položio je glavu na moj trbuh i pričekao nekoliko sekundi-Kaže da se slaže-

-Ti si stvarno blesav-prošla sam mu rukom kroz kosu -I ovo ćeš odrezat do vjenčanja. Zarastao si previše.-

-A mislio sam da ti se sviđa moja kosa.-

(Harry)

-Izvoli ući-Louis mi je otvorio vrata i pozvao me unutra. Bio je samo u boksericama što ukazuje na to da sam ga upravo dignuo iz kreveta.-Eleanor još spava-

-Nema veze. Nemoj ju buditi. Ionako nije ništa važno-izuo sam cipele i sjeo na kauč.

Dugo je vremena prošlo otkako sam zadnji put bio ovdje. No sve je ostalo isto.

-Hoćeš popit nešto?-protrljao je oči i uputio se prema kuhinji-Kavu možda? Meni bi dobro došla.-

-Ništa,hvala. Ionako sam došao samo na kratko. Imam puno posla za obaviti danas.-

-Jasno kad ste se odlučili vjenčat tako brzo.-doviknuo mi je iz kuhinje a ubrzo potom mi se pridružio na kauču.

-Jess ne želi čekat. Kaže da će se stomak uskoro početi vidjeti pa neće moći stati u vjenčanicu-

-Žene.-Louis se nasmijao-Eleanor ne jede već tjedan dana. Kaže da mora držati liniju kako bi stala u neku haljinu koju namjerava kupiti.-

Nastala je neugodna tišina. 

Puno toga se dogodilo između nas dvojice i usprkos tome što se ničeg ne sjećam,ne osjećam se kao prije.

 Jednostavno,sve je drukčije.

-Izvoli-pružio sam mu pozivnicu.-Čisto,da budemo službeni-

-Hvala-gledao je u bijelu karticu i nasmijao se-Jessica je na ovome inzistirala,zar ne?-

-Ni ne podsjećaj me. Ubila me je sa tim pozivnicama.-

Namjeravao sam se ustati i otići no sjetio sam se da još nešto trebam obaviti. Vjerojatno sam zbog ovoga i došao.

-Louis znam da se čuješ s njime. Molim te mu ovo pošalji,predaj,što god. Želim da bude tamo.-

Louis me je prvo zbunjeno gledao no kad je na bijeloj kartici koju sam mu pružio pročitao Zayn Malik ostao je izbezumljen.

-Harry jesi li siguran? Zna li Jessica za ovo?-

-Naravno da zna. Nije oduševljena ali smatra da je to uredu. Uostalom,puno toga je prošlo i vrijeme je da se neke stvari,ako se veće ne mogu oprostiti,barem svedu na službenu razinu.-

-Uredu. Smatraj ovo obavljenim-stavio je pozivnicu na stol pokraj svoje i dalje ne vjerujući u ono što je upravo izašlo iz mojih usta.

-Onda je moj posao ovdje završen-usato sam se sa kauča i uputio prema vratima.

-I Louis još nešto.........-susreo sam se sa njegovim ledeno plavim očima-Potrudi se da dođe!-

Sljedeći nastavak će biti puno duži :)