Try to forget

Chapter 12

Začudila sam samu sebe kako sam uopće imala hrabrosti progovoriti. Ona je jednostavno ignorirala moje pitanje.

-Jess ne mogu vjerovati da si to ti!-skočila je na mene i praktički me stala gušiti. Uskoro sam zaboravila gdje se nalazimo pa sam i ja njoj uzvratila zagrljaj istom jačinom. Koliko god to odbijala priznati,falila mi je jako posljednje dvije godine. Nina ju je ubrzo zamijenila ali ne u potpunosti. Ipak se najbolje prijateljice ne zaboravljaju tako lako.

Popustila je svoj stisak i napokon smo se razdvojile. Pogledala sam ju malo bolje. Uvijek sređena,sa predivnom crvenom haljinom koja je isticala njezine obline i crnim štiklama koje su nadopunjavale nedostatak njezine visine. Uvijek joj je visina bila bolna točka al s obzirom na savršenstvo njezina tijela lako je to prikrivala.

Gledala me je još neko vrijeme sa ushićenjem i oduševljenjem a onda se namrštila.

-Glupačo jedna! Dvije godine mi se nisi javljala, ne znam da li si živa ili mrtva. Nisam za tebe čula od onog partya. Roditelji su mi rekli da si doživjela nesreću i da ćeš se dugo oporavljati pa nisam željela smetati. Molila sam se za tebe svaku večer u nadi da ćeš se što prije oporaviti i da ćemo zajedno nastaviti život koji smo oduvijek vodile. A ti si se preselila u Hrvatsku bez pozdrava,bez ičega. Jako me je to povrijedilo i shvatila sam da ako ti ne trebaš mene ne trebam ni ja tebe. No nije bilo lako prijeći preko toga.

Imala je pravo. Zaboljele su me njezine riječi ali je imala pravo. Ona je moja najbolja prijateljica gotovo oduvijek,proživjele smo sve dobre i loše trenutke zajedno. Prava majka joj je umrla kada je imala samo 4 godine i njen otac ju je ubrzo zamijenio puno mlađom. Vjerovala je kako se ta sponzoruša udala samo zbog novca kojime je njezin otac raspolagao i nikada mu to nije oprostila.

Možda je to razlog zašto je oduvijek bila nesigurna sa dečkima,jednostavno nije imala mamu s kojom bi pričala o tome.

-A sad si tu i tako mi je drago što te vidim!-još jednom me je snažno zagrlila i vjerujem kako je to značilo opraštam ti za ove dvije godine ignoriranja.

-Vanessa što ti radiš ovdje?-upitala sam ju i zagledala se u njezine zelene oči.

-Isto bih ja to trebala pitati i tebe.-rekla mi je također iznenađenim tonom

-Ja…………………………..-prije nego što sam išta rekla Harry je izašao iz kupaonice omotan samo ručnikom.

-Jess tko to smet…………………?-zastao je u pola rečenice kada je ugledao Vanessu.

-Sranje-izustio je više uplašeno nego ljutito.

-Zdravo Harry-uljudno ga je pozdravila ne baš tako opuštenim tonom.

-Bok Vanessa-nervozno joj je odzdravio prolazeći rukom kroz kosu.

-Vi se poznajete?-sada sam se ubacila.

-Vas dvije se poznajete?-Harry je jedva izustio.

-Najbolje prijateljice.-Vanessa mu je rekla ironičnim tonom.

-Sranje.-Harry se uhvatio za glavu.

-Ništa bilo mi je drago,idem ja sad.-Vanessa je pozdravila i okrenula se želeći što prije pobjeći.

-Stani-viknula sam za njom i ostala je zaleđena.

-Hoće li mi netko od vas dvoje objasniti što se ovdje događa?-sada sam povisila ton.

Gledali su se i šutjeli. Harry je čas pogledavao mene čas nju i shvatila sam da se njih dvoje poznaju zapravo i bolje nego što sam očekivala.

-Jess nije onako kako izgleda.-Harry je tiho izustio spuštajući pogled.