Try to forget

Chapter 36

(Harry)

-O čemu govoriš?-izbezumljeno sam gledao u njega. Tko je ovaj čovjek? Što hoće? I kako zna za moju kćer? Tisuću i jedno pitanje motalomi se po glavi.

-Još uvijek me želiš izbaciti?-nacerio se i prekžio ruke te se i dalje nastavio izležavati na mom kauču. Što je najgore,nije pokazivao nikakvu namjeru da ode.

-Nisi mi odgovorio na pitanje!-moje strpljenje je popustilo te sam ga zgrabio za majicu i povukao. On se provokativno nacerio iskušavajući moju toleranciju koja je ovih nekoliko tjedana upotpunosti nestala. Naglo sam ga pustio tako da je labavo tresnuo o pod svom svojom težinom.

-Ako sam kojim slučajem nešto slomio,platit ćeš mi bolničko liječenje-dopuzao je do kauča i pokušao se osloniti na noge no ja sam mu stao na prste tako da je zajaukao opsovavši nekoliko puta.

-Nemam više strpljenja! Ne kažeš li mi istog trena o čemu se radi,zovem policiju!-gurnuo sam ga još jednom tako da je ovog puta završio na leđima.

-Harry što to radiš? Tko je to?-Jess je upala u sobu i zbunjeno promatrala scenu koja se odvija. Šutio sam. Na njezino sam pitanje također želio znati odgovor.

-O,gospođo Styles! Čast mi je službeno vas upoznati!-pružio joj je ruku no Jess je ostala stajati na mjestu.

-Jebeno je ne diraj!- uhvatio sam ga za majicu i potignuo te ga bacio na kauč-A sada govori!-

-Možda bi željeli sjesti prije toga-ponovno se nacerio i ovog puta mi je došlo da mu razbijem zube. Jessica je pak poslušala njegov savjet i sjela u fotelju preko puta. Smjestio sam se do nje držeći mobitel u ruci. Još koja minuta i definitivno zovem policiju.

-Neće vam smetati ako zapalim?-zavukao je ruku u džep i izvadio kutiju cigareta.

-Govori!-istrgnuo sam mu je prije nego što je uspio išta više napraviti. Nervoza se svake sekunde sve više povećavala,a napetost je bila na vrhuncu.

-Znate li uopće gdje je Zayn?-

Tišina. Gledao sam prvo njega pa zatim Jess pa onda opet njega. Zlokoban osmijeh prešao je preko njegovih usana promatrajući me kako ga izbezumljeno gledam.

 -Zayn?-Jess je tiho izustila. Njezino tijelo polako se počelo tresti stoga sam ju snažno stisnuo za nadlakticu pokušavajući je smiriti.

-Da Zayn-ovog puta samodopadan osmijeh nestao je s njegova lica. Ustao se i stvorio se cik do mene te se uskoro njegova šaka susrela sa mojim obrazom.

-Ubili ste ga! Jebeno je mrtav! Zbog vas!-

Udario me još jednom pa još jednom sve dok mi se oči nisu počele sklapati. Čuo sam nedefinirane šumove a mislima mi je strujala jedna rečenica: Ubili ste ga!

-Sklanjaj se s njega!-Jess je zarila nokte u kožu njegova vrata nakon čega je njegov stisak popustio.

Pustio me je i uhvatio ju za ruke te ju pritisnio svom svojom težinom.

-Nisi u poziciji da se buniš mačkice!-

-O čemu ti govoriš? Zayn nije mrtav!-nisam moga vjerovati njegovim riječima. Ništa nije imalo smisla.

-Ma nemoj? Leži u grobu već nekoliko tjedana dok vi salvite. On trune dok se vi veselite. Nije trebao žrtvovati svoj život za vašu kćer. Niste to zaslužili!-

Nastavio sam ga izbezumljeno promatrati. Svaka njegova riječ otkrivala je nešto novom. I svaka nova ubijala me je sve više i više.

-To nije istina!-gurnio sam ga na pod i legao na njega no ne zadugo. Posljednji atomi snage odradili su svoje i ubrzo sam se ponovno našao pod njegovim stiskom.