Try to forget

Chapter 7

Ostali smo zagrljeni još koju minutu no meni se činilo kao vječnost. Taman kad sam pomislila da sam  na vrhuncu hladnoće i da mi nitko,ali nitko neće zauzeti srce dođe ovaj kovrčavi Britanac i sve to promjeni u 1 dan. Trebaš li mu vjerovat? Što ako te on povrijedi? Zašto kršiš svoje stavove zbog njega? Ta i još brojna druga pitanja motala su mi se po glavi dok me je on i dalje grlio. Moja ruka ubrzo se našla u njegovoj i izgledalo je kao da su stvorene jedna za drugu. I bio je dovoljan samo još jedan pogled da mi ukloni sve negativne misli i uvjeri kako će sve biti dobro. Možda sam mu slijepo vjerovala no bolje mu je da ne izigra moje povjerenje.

-Jess dušo je si li…………-moja mama je bez kucanja upala u sobu. Zanimljivo je to kako u filmovima roditelji kucaju prije nego što ulaze no u moju se upada kao FBI. Automatski sam se odmaknula od Harrya dok mi je obraze zahvatilo crvenilo. On se samo nevino smješkao.

-Ups,izvinjavam se………-mama se nasmijala i prije nego što je izašla namignula je Harryu koji joj je isto time uzvratio.

Znala sam o čemu se radi no nekako nije mi smetalo. Ostali smo sami u sobi te se gledali neko vrijeme ne znajući kako prekinuti neugodnu tišinu. Primakao se mome stolu i uzeo hrpu papira koja je stajala na knjizi iz geografije.

O ne. Ovo se nije trebalo dogoditi. Doslovno sam se teleportirala na drugi kraj sobe gdje je sjeo u fotelju i zamišljeno gledao moje crteže. To je bio moj tajni hobi. Nešto što nitko nikada nije vidio. Do sad.

-Harry vrati mi to!!- pokušavala sam mu uzeti iz ruke no bio je presnažan za mene. Naposljetku sam odustala i sjela na krevet dureći se na njega.

-Savršeni su. Mogla bi kreirati vlastiti anime.-prelistavao je i divio se svakom nacrtanom liku na tim papirima.

-Pretjeruješ-nisam se htjela hvaliti iako sam znala da sam dobra. Veliki sam ljubitelj japanskih crtića te tu moju opsesiju izražavam kroz likovnu umjetnost. Možda je neobično da cura od 18 godina gleda crtiće ali anime su sve samo ne obični crtići.

-Možeš li mi ih molim te vratiti?-

-Naravno. Mom prijatelju Zaynu bi se sigurno jako dopali. On ti se bavi grafitima i tim stvarima. Evo izvoli.-došetao je do mene i položio ih na ormarić kraj kreveta.

Zayn? Vrlo neobično ime. Ali tako poznato. Mada se ne mogu sjetit gdje sam ga čula.

-Planiramo li sjediti tu cijeli dan ili ćeš me izvesti van?-

-A gdje bi ti išao?-upitala sam ga. Sumnjam da u ovom gradu postoji nešto što on već nije vidio.

-Bilo gdje.-

-U tom slučaju……….ko zadnji magarac!-lupila sam ga po ramenu i sjurila se niz stepenice. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati što se događa a zatim je potrčao za mnom i nekim čudom uspio me je prestići.

Ja sam smotana kakva jesam zakačila nogom za zadnju stepenicu i završila na podu cijelom svojom dužinom.

Harry je zabrinuto došao do mene i pružio mi ruku a ja sam ga povukla tako da smo se za nekoliko sekundi oboje valjali po podu. Mama nas je gledala onim wtf pogledom ali joj je bilo drago što se jasno moglo iščitati iz njezinog osmijeha.

-Idemo van. Ne čekaj me.-viknula sam joj,obula starke i izašla u dvorište.

-Doviđenja gospođo Mccall.-Harry je također viknuo dok je obuvao starke.

-Rekla sam ti da me zoveš Paula. Zabavite se vas dvoje. Harry ne znam kako si je uspio izvući iz kuće al na tome sam ti iznimno zahvalna.-došetala je do njega i poljubila ga u obraz.

Prevrtjela sam očima. No po prvi put nisam imala potrebu komentirati.

Uhvatio me je za ruku i zapleo svoje prste među moje.