Try to forget

Chapter 35

-Vrijeme smrti?-

-20:17-

Muškarac srednjih godina sagnuo se pokraj Zaynova beživotna tijela i prekrio ga bijelom plahtom. Policija je prikupljala sve dokaze koji bi joj mogli pomoći u daljnjoj istrazi.

Iako nije bilo potrebe za time. Sve je jasno ukazivalo na samoubojstvo. No morali su obaviti svoj posao i službeno zaključiti ovaj slučaj.

Inspektor je ispitvao susjede ne bi li dobio više informacija o čovjeku kojeg očito nitko nije poznavao. Rijetko kada su ga sretali i sve što su mogli reći o njemu bilo je to da je bio izrazito mlad i poovučen u sebe.

Stajao sam u kutu i promatrao. Tijelo mi se polako smirivalo,drhtavica je prolazila,suze su presušile. Po prvi put nakon nekoliko godina ponovno razmišljam o samoubojstvu. Kao da je s njime umro i dio mene,onaj dio kojemu je Zayn uspio vratiti volju za životom.

Stisnuo sam šake i isključio sve emocije. Morao sam biti jak. Jednom sam mu obećao kako ću se do kraja života pokušavati vratiti na pravi put. I koliko god puta pokleknuo,on je uvijek bio tu da me ohrabri i pogura naprijed.

Prihvatit ću njegov test i dokazati mu da mogu živjeti onako kako me je naučio. Dokazat ću mu da se mogu nositi sa svojim porocima i da smrt nikada nije opcija.

-Jeste li dobro? Da vam pozovemo nekoga?-prišao mi je jedan od policajaca prelistavajući papire koje je držao u rukama.

-Nemam nikoga koga biste pozvali-hladno sam izustio i prošao pokraj njega te kleknuo na pod pokraj tijela koje je sada bilo potpuno prekriveno. Policija se negdje nakratko izgubila stoga sam iskoristio ove posljednje trenutke kako bi se oprostio sa svojim najboljim prijateljem.

Povukao sam plahtu i zagledao se u njegove beživotne oči koje su bile širom otvorene. Možda ću se kajati što će mi se ova slika urezati u sjećanje no nije mi ostavio drugi izbor.

-Svjestan si da ti ovo neću oprostiti,zar ne?-uhvatio sam za ruku i sledio se pri dodiru sa njegovom hladnom kožom. 

Čekao sam da mi odgovori,da mi da bilo kakav znak kako me čuje. No njegovo lice ostalo je u istom grču a njegovo tijelo nije se pomaknulo ni milimetar koliko god ja to želio.

-Gospodine,morate se maknuti odavdje-do mene se spustila žena a dvojica mladića položila su nosila pokraj njega.

-Do skora prijatelju! Nadam se da si napokon našao svoj mir-sklopio sam mu oči i pogledao ga posljednji put. Znao sam da ću se potpuno slomiti ostanem li još koju minutu ovdje. A to je zadnje što bi Zayn želio.

Povukao sam plahtu preko njegove glave i ustao te izašao u hladnu noć dok me je vjetar šibao po obrazima.

(Jessica)

Koliko god me doktor uvjeravao kako će sve proći u najboljem redu nisam se mogla smiriti. Znala sam koliko je operacija rizična i samo jedan krivi pokret značio bi njezinu smrt. A o tome nisam smjela razmišljati.

Proteklih tjedan dana bila sam hodajući mrtvac. Odbijala sam hranu i ikakvi oblik utjehe. Samo sam čekala i molila se da Bog učini čudo. Da nas spasi kao što je to uvijek radio.

I jedan telefonski poziv otirao je svaku suzu sa moga lica. Vijest da je davatelj pronađen i da operacija može biti izvršena ohrabrila me je i nakon toga sam si obećala da više neću plakati.

Bit ću jaka. Bit ću jaka za svoju curicu i svoga muža koji trebaju moju potporu više no ikada.

Harry je također bio izgubljen u svojim mislima. Premještao bi se sa stolice na stolicu no ni na jednoj se nije mogao zadržati više od nekoliko minuta.