Try to forget

Chapter 24

-Tko si ti?-zbunjeno me je gledao kao da me vidi prvi put u životu.

-Harry,ja sam! Jessica! Zar me ne prepoznaješ?-nasmijala sam se što sam iskrenije mogla. A samo tanka nit dijelila me je od toga da gorko zaplačem.

-Ne poznajem nikakvu Jessicu!-uplašeno me je gledao tražeći pomoć u Louisovim ledenim očima koje su ga isto tako zbunjeno promatrale.

-Kako me ne poznaješ??? Harry ja sam ti djevojka. Ti me voliš!-jače sam ga stisnula za ruku na što se on izbezumio.

-Ja tebe ne poznam,makni se od mene! Louis reci joj da se makne!-aparati su počeli pištati. Krvni tlak mu se povisio a srce ubrzano kucalo. Bio je u stanju panike.

-Harry slušaj me! Molim te me slušaj!-popustila sam stisak. Zabrinula sam se za njegovo zdravlje. Zadnje što želim je da se ono pogorša sada kada se napokon probudio. No morao me je poslušati,morao se sjetiti.

-Rekao sam ti da se makneš!-slabo je istrgnuo ruku i glas mu je nakon toga bio potpuno slomljen. Njegovo tijelo nije bilo spremno za ovako nešto.

-Jessica molim te otiđi,zovi doktore!-Louis me je odmaknuo vidjevši kako samo pogoršavam situaciju koja je nastala.

-Ali Louis....-probala sam nešto reći.

-Odmah!-bio je ovo prvi put da je on povisio ton na mene.

U suzama istrčala sam iz sobe i obratila se prvoj sestri na koju sam naišla.
Trenutak kasnije svi su trčali prema njegovoj sobi.
Držala sam se po strani iako sam tako silno željela pomoći.
Louis ga je držao za ruku a on se i dalje tresao.
Zar sam mu ja stvarno ovo prouzročila?
Doktor mu je ubrizgario neke sedative i nakon toga polako se smirivao a njegove oči polako su se sklapale.

-Pustite ga da se odmori-obratio se meni i Louisu te nas oboje izveo iz sobe zatvarajući vrata za sobom.

Desnom rukom sam obrisala nos dok mi je nekoliko suza i dalje kapnulo niz obraze.

Preostalo nam je jedino čekanje. Spavao je mirno,otkucaji srca bili su ujednačeni. No što će se dogoditi kada se ponovno probudi?

-Ti si ga probudila iz kome. Ti si zaslužna za njegov oporavak-Louis je svojim dugim prstima pratio tok moj kralježnice povlačeći ih gore-dolje.

-Ja sam kriva i za napad panike,ne zaboravi to-odmaknula sam se od prozora i zaobišla Ninu i Nialla koji su upravo stigli.

Trebala mi je samoća. Morala sam razmislit o svemu.

-Harry ima ameziju,njegovo pamćenje seže do određene točke i dalje ništa-objašnjavao nam je doktor nekoliko sati kasnije-Dakako veliko olakšanje je što nema anterogradnu amneziju,ne bi bio u mogućnosti stjecanja novih informacija-

Lako je tebi reći. Ja sam cura koja se mora pomiriti s time da njezin dečko ne zna apsolutno ništa u njoj.

Ispunjena frustracijom stisnula sam šake što sam jače mogla.

-Gledaj,nemoj gubiti nadu-okrenuo se prema meni-Postoji mogućnost da  će mu se sjećanje vrati. Samo treba pričati s njime i što je najvažnije ne pretjerivati jer to može utjecati na njegovo psihičko stanje-

Kako da razgovaram s njime? Kako kad me ne želi ni pogledati?

-Harry kako se osjećaš?-Vanessa je razgovarala s njime nakon što se probudio nekoliko sati kasnije.

-Dobro.Valjda.Glava me boli-slabašno se nasmijao dok mu je ona noktima prelazila preko dlana.

U tom trenutku ljubomorna strijela probola je moje srce. Ja sam željela biti na njezinom mjestu. Željela sam da me gleda onako kako gleda nju.

-Sjetit će se Jess,ne brini!-Nina me je zagrlila te naslonila glavu na moje rame. Jedino smo ona i ja bile izvan sobe.
Ninu također nije prepoznao no vodio je s njome puno,puno smireniji razgovor nego samnom.
Naposlijetku mu više nije željela smetati stoga je napustila sobu i pravila mi društvo.

Kao u kazni morala sam stajati ispred vrata i slušati razgovor u kojemu sam tako željela sudjelovati.

-Gdje je Liam?-pogledom je pretraživao sobu u potrazi za dečkom koji se upravo nalazi na drugom kontinentu.

-A Zayn?-ubrzo je nastavio.

U sobi je nastao tajac. Nitko se nije želio vraćati na to. No Harry očito nije bio svjestan što su sve on i njegov najbolji prijatelj prošli.

-Posvađali ste se prije nesreće-Niall je izustio čisto da zadovolji njegovu znatiželju.

-Nadam se da nije ništa strašno. Moram mu se ispričati kad ozdravim. I nadam se da nećemo izgubiti previše koncerata dok sam u ovakvom stanju-lagano je pomaknuo kovrču koja mu je upadala u oko.

Još jedan tajac.

-Harry napustio si bend-Louis ga je tužno pogledao.

Razgoračio je oči od nevjerice i šoka nadajući se kako se Louis samo šali.
No Louis je ostao smrtno ozbiljan.

-Zašto?-

Nisam više mogla izdržati. Znala sam da ne smijem no naglo sam se odmakla od prozora i ušla bez upozorenja.
Svi su se okrenuli prema meni no samo jedna osoba me je prestravljeno promatrala.

-Opet ti!-bio je spreman vrisnuti svakog trena.

3 TJEDNA POSLIJE

(Harry)

-Sigurno možeš sam?-izlazio sam iz taksija dok me je Vanessa držala pod rukom.

-Naravno. To što sam proveo nekoliko tjedana u bolnici ne znači da sam invalid.-lagao sam.Boljela me je svaka koštica u tijelu no nisam to želio priznati.

-Vanessa navrati češće-perverzno sam se osmjehnuo sjetivši se koliko mi zapravo fali njezina meka koža.

-Harry mi se više ne družimo na takav način-tužno me je pogledala i zalupila vratima prije neko što sam stigao išta više reći.

Ona mene nikada nije odbila. Što se sad događa?

Slegnuo sam ramenima i ušao u kuću koja je mirisala po čistoći.
Rose zna svoj posao čak i kada me nema. Morat ću joj povisiti plaću.

Sve je bilo na svome mjestu. Izvalio sam se na kauč i i razmišljao što prvo napraviti.
Vratiti Liama iz Amerike? Pronaći Zayna? Ponovno sastaviti bend?

Toliko sam sranja napravio. Koji kurac mi je uopće bio?

Prošavši pokraj ogledala uplašio sam se samog sebe. Naravno da me je Vanessa odbila,izgledam ko prokleta šljiva. Ako ovo ne splasne operacija mi ne gine.

Soba je bila baš onakva kakve se i sjećam.
No slika na ormariću bila je nešto novo.
Opet ona djevojka.
Jessica valjda? Ili Jennie?

Zagledao sam se u njezine smeđe oči.
Izgleda tako sretno. I ja izgledam sretno.
Niall kaže da smo se voljeli.
Ja niti jednu curu nisam volio.
Zar je ovo stvarno bilo istinito?
Čini se da nikada neću saznati.

Odložio sam sliku i uputio se niz hodnik. No kada sam ušao u drugu sobu ostao sam u totalnom šoku.
Cijela soba bila je preuređena,ženska roba bila je uredno složena na policama.
Šta sam ja napravio?

Mora da sam ju stvarno volio kad sam ovako nešto napravio. Drugog objašnjenja nema.

Na bijelim plahtama ležala je knjiga.
Smeđih korica,bez naslova.

Lagano sam otvorio na prvu stranicu.

hvala  ti  na  našoj  maloj  beskonačnosti