Try to forget

Chapter 6

Kao da me je netko polio kantom hladne vode. Nisam mogao vjerovati u ono što sam upravo čuo. Zateturao sam par koraka a onda sam sjeo na kauč zbog strašne vrtoglavice u glavi. Žena je vidjela da mi nije dobro stoga je brzo otrčala u kuhinju i donijela mi čašu vode sa šećerom. Popio sam sve u jednom gutljaju i skoro se udavio.

-Harry jesi li dobro?-uplašeno me upitala.

-Hvala vam.-iskapio sam i posljednju kap vode te joj predao čašu.

-Zovi me Paula.-uzela je čašu i stavila na stol.

Njene riječi još su mi dugo odzvanjale u glavi. Sve se posložilo. Napokon,sada mi je sve jasno. Koji sam ja kreten. Djevojka je pretrpjela pravi pakao a ja joj idem ono reći. Najradije bih se sada bacio sa Big Bena.

-Kako se to dogodilo?-jedva sam izustio.

-Bilo je to prije 2 godine dok smo još živjeli u Londonu. Nikad si neću oprostiti što nisam došla po nju kada je taj party završio. Imala je samo 16 godina i mogu misliti kakve je grozote proživljavala.

-Krivca su uhvatili?-slabašno sam upitao.

-Nažalost ne. Jessica je bila u nesvijesti kada ju je hitna dovezla. Kasnije se gotovo ničega nije sjećala. A bez njezinog iskaza  i svjedoka policiji su ruke bile jednostavno vezane. Čak se i moj muž nekoliko mjeseci posvetio tom slučaju no naposlijetku smo odustali,bez rezultata. Jessica naravno o tome ne želi pričati i potpuno ju razumijem.

Slušao sam ju s nevjericom i upijao svaku riječ koju je rekla. Ne mogu vjerovati da taj gad sada slobodno šeće ulicama a trebao bi trunuti u zatvoru. Sjetio sam se svoje sestre Gemme i jeza me prošla cijelim tijelom.

-Ne bih ti smjela ovo pričati. Jessica bi poludjela da sazna. Čak ni njezine najbolje prijateljice ne znaju što se dogodilo.-dovršila je i suze su joj se počele slijevati niz lice.

Zagrlio sam je kao vlastitu majku iako ni meni nije trebalo puno da se potpuno slomim.

-Samo je nemoj povrijediti. Misliš li se igrati s njezinim osjećajima molila bih te da odmah napustiš ovu kuću.-

-Naravno da je neću povrijediti. Nikada to ne bih mogao.-izustio sam bez razmišljanja.

-Znam ja vas mlade. Ostavite svoje djevojke čim dobijete ono što želite. Kažem to pogotovo zato što si ti poznata osoba. Ne bih je mogla gledati ponovno slomljenu.

Podigao sam joj glavu i obrisao suze:

-Ja sam zadnja osoba za koju trebate brinuti. Vaša kćer mi se jako sviđa i obećavam da ću joj pružiti svu ljubav koju mogu. I neću odustati do nje ma koliko god šamara dobio,u to budite sigurni-

Nasmijala se i zagrlila me još jače.

-Stvarno si dobar Harry. Nadam se da me nećeš razočarati.-

-U to budite uvjereni. Mogu li je sada vidjeti?-

-Prvi kat,druga vrata desno. I sretno. Nadam se da ćeš uspjeti u onome što moj muž i ja pokušavamo već 2 godine.-uputila mi je još jedan smiješak i ušla u kupaonicu.

Razmislio sam o riječima koje sam maloprije rekao. Teške su to riječi za osobu koja ima samo 20 godina. No bio sam uvjeren da obećanje neću prekršiti. Sa opijanjima i kurvama je završeno. Borit ću se za ovu djevojku a mislim da ću odgovor zašto sam baš nju odabrao otkrivati ostatak života.

(Nina)

-Ima li još kakva slastičarnica u blizini?-upitao me je dok me je promatrao svojim plavim okicama. Bio je dovoljan samo jedan pogled i izgubila bih se u tom pogledu,pogledu koji kao da je gledao u moju dušu.