Try to forget

Chapter 33

-Darcy? Darcy? Reci nešto! Darcy molim te probudi se!-klečila sam pokraj njezinog sičušnog tijela i drmala ju dok su se suze slijevale niz obraze.

-Harry,ona jedva diše!-vrisnula sam povlačeči je jače za majicu dok joj je Harry mjerio puls.

-Jess smiri se!-uhvatio me je za bradu i usmjerio mi pogled ravno u njega-Bit će dobro,samo se moraš smiriti!-

-Ne mogu se smiriti!-odgurnula sam mu ruku i ponovno prodrmala Darcy-Dušo,čuješ li me?-

-Hitna će stići svakog trena!-Niall je užurbano koračao sa mobitelom u ruci a Ness je jače stisnula Nicka koji je neutješno plakao. Niall se spustio do mene i snažno me obuhvatio rukama tako da sam se nastavila tresti u njegovom zagrljaju.

Harry je pridržavao Darcyjinu glavicu a njezino tijelo nije odavalo nikakve znakove života. Bila je tako sičušna i nemoća i dok sam ju tako gledala srcem mi je parala bol koju nikada prije nisam osjetila.

-Možete li se pomaknuti?-nisam bila svjesna što se događa oko mene dok me Niall nije povukao u kut. Naš dnevni boravak uskoro je bio ispunjen doktorima u bijeloj kuti koji su pokušavali pomoći Darcy na sve načine.

Tek kada joj je mlada doktorica stavila masku na lice i glavom kimnula da diše,ispustila sam izdah olakšanja.

-Moramo je hitno prevesti u bolnicu!-položili su njezino tijelo na nosila i iznijeli je iz kuće prije nego što sam ja uopće stigla reagirati.

-Moram ići s njom! Moram biti pokraj nje!-istrčala sam iz kuće  što sam brže mogla no Harry me je spriječio uhvativši me za ruku.

-Gospođo smirite se. Ne možete joj pomoći!-jedan od doktora nije mi dao da prođem. Ostali su se već smjestili u vozilo zatvarajući vrata za sobom.

-Ali ja moram biti pokraj nje!-bila sam očajna da nisam znala što ću sa sobom. Isto kao i onog dana kada su dovezli Harryja polumrtvog i kada su mi davali iste savjete.

-Obećavam da ćemo vas izvjestiti o svemu-ušao je u vozilo kako ne bih mogla nastaviti sa daljnim nagovaranjem i uskoro su se sve više udaljavali. Naposljetku se čuo samo zvuk hitne pomoći.

-Niall nazovi Louisa i vodi Abby i Ninu kući. Ashton,također!-Harry je dobacio Niall ključeve kuće i  ušao u auto a ja sam ga sljedila u stopu.

Vozio je luđačkom brzinom tako da smo ubrzo našli ispred  bolnice.

-Harry ako se njoj nešto dogodi,kunem se da.............-stinula sam ga za ruku na što mi je on uzvratio još jačim stiskom.

-Ni ne pomišljaj na to. Sve će biti dobro-spustila sam pogled tako da me je on ponovno uhvatio za bradu i zagledao se u moje smeđe oči.

-Gledaj me kad ti govorim! Sve će biti dobro! Uvijek smo sve prebrodili zajedno,tako ćemo i ovo-

Šmrcnula sam i obrisala rukom suze te smo se zajedno uputili prema recepciji.

Sestra koja je tamo radila uputila nas je na odjel i uskoro smo se nalazili ispred sobe gotovo iste onakave kakva je bila i Harryjeva.

Njezino maleno tijelo već je bilo priključeno na brojne aparate a iako je pokazivano da je živa ona to nije odavala.

-Morat će te pričekati dok ne završimo pretrage!-doktor je skinuo naočale sa nosa i šmugnuo dolje niz hodnik.

-Sjedi,molim te!-Harry me je povukao u zagrljaj no ja nisam imala živaca sjediti. Niti o ičemu razmišljati. Jedino što sam radila bilo je hodanje amo-tamo i molenje da sve bude uredu.

Iako nisam bila neka uzorna vjernica,Božja pomoć mi je bila potrebna više no ikada.

Nakon 2 sata onaj doktor napokon je izašao i rukom je pokazao da ga slijedimo do njegove kancelarije.