Try to forget

Chapter 17

(Jessica)

Prošlo je nekoliko dana. Nekoliko dana od onog kobnog događaja koji mi nikako ne izlazi iz glave.

Samo sam željela biti sama i razmisliti o svemu no moje molitve nažalost nisu bile uslišene.

Nina i Vanessa provodile bi gotovo cijeli dan kod mene,tovile me čokoladom i ostalim slatkišima te me ni na trenutak nisu ispuštale iz vida.

Morala sam im ispričati sve,objasniti. Bilo je teško prisjećati se te večeri i ponovno prolaziti kroz sve to no morale su znati. Naposlijetku složile su se oko jedne stvari-zašto im to ranije nisam rekla?

Nasmijavale su me,pokušavale me oraspoložiti i njihov odnos svake minute bio je sve bolji.

Valjda.

Navečer,kada bi nastupili sitni sati napokon bi otišle no onda je Harry zamijenio njihovo mjesto.

Grlio me je,ljubio,pravio se kako da se ništa nije dogodilo. Kao da ga ništa ne može povrijediti.

No znala sam da u dubini duše pati.

Pati za snovima koje je odbacio,prijateljima koje je tako lako napustio pa čak i za Zaynom koji mu je postao smrtni neprijatelj.

Razmišljala sam o njemu. Mrzim ga. Mrzim ga zbog onog što mi je učinio i vjerojatno mu nikada neću moći oprostiti.

No mrzim i sudbinu,sudbinu koja je odredila da se baš od svih ljudi on nađe na tom mjestu.

Možda bi sve bilo lakše da ništa od ovog nisam saznala,da se sve vrati na staro i svi budemo sretni,sa teškom prošlošću ili bez nje.

-Jessica moram te upoznati sa nekim-Harry je viknuo iz hodnika.

Sjedila sam na kauču i zabavljala se kutijom sladoleda,drugom ovo popodne. Bezvoljno sam prebacivala programe u nadi da ću naći nešto zanimljivo.

Na to se moj život svodio ovih nekoliko dana. Sladoled i televizor.

-Ovo je Christian-Harry je elegantno ušetao sa mladićem naših godina koji ga je šutke slijedio.

Nosio je crno odijelo te mu je kosa bila isto tako profesionalno sređena no njegovo lice odavalo je koliko zapravo godina ima.

-Huh?-promrmljala sam i dalje oblizujući žlicu koju sam držala u desnoj ruci. Mladić me je na sekundu pogledao a zatim pokorno spustio pogled nakon čega je Harry nastavio:

-Dakle ovo je Christian. On će biti tvoj osobni tjelohranitelj. Ako nešto zatrebaš obrati se njemu,on će sve srediti. I da se nisi usudila izaći iz kuće bez njega-

Harry je mahnuo rukom i Christian se ležerno došetao do mene stavši u uspravan položaj ozbiljna lica.

-Zar nije divan?-Harry se nasmijao i zadovoljno pljesnuo rukama.

-Ti se šališ?-ljutito sam odložila kutiju na stolić i ustala se a zatim se Christian pomaknuo nekoliko koraka ulijevo,i dalje se držeći na pristojnoj udaljenosti.

-Izgledam ti kao da se šalim?-podigao je obrvu i prekrižio ruke na prsima.

-Ti si bolestan. Ne pada mi napamet da me neki luđak prati uokolo zbog tvojih ludih hireva. Jednostavno ne dolazi u obzir-ljutito sam mu istresla u facu. Harry se namrštio a Christian je zadržao neutralan izraz lica kao da se ovo njega uopće ne tiče.

-E pa bit će kako ja kažem. Samo sa Christianom ili samnom smiješ izaći iz kuće. Nikakva Nina ili Vanessa ne dolaze u obzir. Ili tako ili nećeš izaći iz kuće. Ti kao da ne razumiješ da se onaj kreten kojem neću spominjati ime nalazi negdje u gradu i da ti ponovno može nauditi-