Try to forget

Chapter 26

Skoro mi je čaša ispala iz ruke kada sam ih ugledala.

Vanessa je samouvjereno ušetala dok se Harry posramljeno i bojažljivo vukao za njom. Dok je on bio sav u crnom savršen kao i uvijek Vanessu sam prvi puta zatekla u tajicama i šlampavoj majici,a kosu je svezala u neurednu punđu. No čak i u ovako opuštenom izdanju,samopouzdanja joj nije manjkalo.

Elegantno se kretala dok su se svi prisutni okrenuli za njezinom stražnjicom. No zadržali su se na distanci pošto je bila u pratnji istetoviranog lika od 183cm.

Smjestili su se do prozora i Vanessa je potom mahnula rukom pokazujući da im se pridružim. Nema šanse da me  nije primjetila.

-Alice,molim te ih posluži!-panično sam se okrenula i prstom pokazala na mladića i djevojku koji su promatrali svaki moj pokret.

-Ne mogu,već imam narudžbu!-postavila je dvije tekile na tacnu i odlepršala do dvojice muškaraca koji su je pohlepno promatrali. Jedan ju je opalio po stražnjici nakon čega se ona samo posramljeno povukla. Nije smjela izazvati scenu u Joshovoj blizini.

Prevrtjela sam očima i udahnula par puta,zatim uzela tacnu i blok te se uputila prema stolu koji nisam željla poslužiti. Da sam barem imala vremena objasniti Alice kako ovdje sjedi moj dragi koji me se uopće ne sjeća,vjerojatno bi me razumjela i zamijenila.

Noge su mi bile kao žele i što sam se više približavala to je mučnina u stomaku postajala sve veća.

-Izvolite?-složila sam najkiseliji osmijeh izbjegavajući Harryjev pogled i streljajući Vanessu koja se zadovoljno smješkala.

Nije mi ovo smjela napraviti. Nije se trebala mješati tamo gdje joj nije mjesto.

Znala je da ovdje radim i nije ga smjela dovesti.

Pravila sam se da ga ne primjećujem iako sam mogla osjetiti njegov pogled svuda po mome tijelu.

-Dakle,izvolite?-ponovila sam pitanje skrečući si mislim kako upravo u ovom trenutku ne bih briznula u plač.

-Moramo razgovarati-Harry je napokon izustio i uhvatio me za ruku koju sam ja naposljetku istrgnula.

-Kava,čaj,votka?Izbor je raznolik-ignorirala sam njegovu rečenicu i dalje usmjeravajući svu svoju pažnju prema Vanessi.

-Slušaš li ti mene?-naglo se ustao i uhvatio me za rame tako da sam se ovog puta morala okrenuti prema njemu.

U kafiću je nastao tajac i sve su oči bile uprte prema nama.

Nakon 2 mjeseca napokon sam se susrela sa tim zelenim očima koje su me promatrale na način koji nikada prije nisam vidjela. Sve bih dala da mogu razumjeti što se trenutno odvija u njegovoj glavi.

Lice mu se totalno oporavilo,sa blagim tragovima masnice i malim flasterom na lijevoj strani čela. A njegove pune usne privlačile su me da ih okusim iako bi to trenutno bila najluđa stvar koju mogu napravit.

-Ja sam ovdje da poslužujem. Trebaš li razgovor obrati se pshijatru ili Vanessi,dobra je u tome. Ako nećete ništa naručiti onda me nemojte više  zadržavati,netko mora i raditi ovdje-potisnula sam požudu negdje u kut i odbrusila mu ne prekidajući kontakt očima.

Nije ovo očekivao. Sav se sjebo tako da njegov stisak popustio i vratio se natrag u naslonjač pognute glave.

Vanessa se tiho smiuljila. Očekivalaje moju jezičinu i ovo ju je očito jako dobro zabavljalo.

-Kava sa šlagom-prošla je svojim dugim crnim noktima kroz kosu i namignula mi u smislu 'Zahvalit ćeš mi kasnije'.

-Sprite-Harry je tiho izustio i dalje pognute glave.